IMAM LI SRCE? Formativni susret za katehete u Splitu

U dvorani Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu 11. listopada ove godine održan je formativni susret za katehete u sklopu prvoga cjelovitog programa pripreme za sakrament potvrde u Hrvatskoj pod nazivom Živa vatra. Za ostvarenje programa Žive vatre zaslužno je dvadeset svećenika i laika – stručnjaka iz više različitih znanstvenih područja, koji su na njemu zdušno radili više od tri godine.

Zašto su pristupili tom projektu? Učinili su to znajući s jedne strane da većina mladih nakon primanja sakramenta potvrde napusti crkvu te joj se ponovno vraća najčešće tek na vjenčanju i s druge strane da u pripremi za taj sakrament katehete često puta nisu dovoljno zainteresirali mlade za aktivan život u župnoj zajednici. Program Žive vatre donosi stoga drugačiji pristup mladima s ciljem da se ta situacija promijeni, da kroz iskustvo zajedništva, prijateljstva, igre... potvrđenici susretnu Boga i približe se vjeri (usp. https://www.salesiana.hr/katalog/ziva-vatra-prirucnik-za-katehete-1).

            Tema susreta u Splitu bila je: Imam li srce?, a nadahnuta je enciklikom blagopokojnog pape Franje Dilexit nos o ljudskoj i božanskoj ljubavi Srca Isusa Krista. Prepoznavši cilj i važnost ovog programa za našu Crkvu i apostolat s mladima, ovom se susretu odazvalo i pet sestara milosrdnica naše Provincije: s. Ines Elek, s. Ivana Varvodić, s. M. Valentina Ivković-Mandac, s. M. Cecilija Bašić i naša novakinja druge godine s. M. Barbara Cetinić.

            Formativni susret smo započeli molitvom i pjesmom Duše Sveti dobrodošao, a onda je nakon pozdrava organizatora uslijedilo prvo predavanje, koje je održao fra Ante Vučković, OFM, na temu Kad srce prione. On se osvrnuo na Božje, dječje i naše vlastito srce. Istaknuo je kako nam je upravo Isus otkrio Božje srce. Isus je propovijedao, poučavao, iscjeljivao, oslobađao i time pokazao do čega je Bogu stalo – da izađemo iz neznanja, iz ropstva, jer On želi ljudsku slobodu. U današnjem se vremenu to ropstvo preselilo na razna područja; sve je više mladih zarobljeno internetom, kockom, a Bog nam se objavljuje kao Onaj koji nas hoće slobodne. Nije dobro kada se srce zalijepi, jer ono tada više nije slobodno. To crpi snagu, prži i uništava druge, krade se sloboda i nama i drugima. Upravo je to slika ovisnosti. Narcisi imaju srce koje nije slobodno prionuti, uzimaju snagu od drugih, vide dobro samo u sebi, ljube samo sebe. To je primjer vatre koja gori, ali ne grije druge. Važno je po primjeru djece otkrivati slobodu istine i lijepoga, imati slobodno srce koje je prionulo. Naš je Bog pun sućuti, Njegovo je srce prionulo uz naša, a to je primjer vatre koja gori, ne izgara i druge grije. Nadalje nas je potaknuo da prionemo uz Božje srce i uz srca djece. Treba djecu usmjeravati da se približe Bogu na način da ih prije zavolimo, a onda poučavamo. Oni će poželjeti ono što mene drži živim; ako volim Boga oni će to osjetiti i zavoljeti. Upravo vatra Božja govori i meni i djetetu – djeca rastu u takvom ozračju.

            Drugo predavanje na temu Biti s mladima imao je socijalni pedagog doc. dr. sc. Toni Maglica. Na početku nas je potaknuo da se zapitamo poznajemo li sami sebe, volimo li mlade i zašto radimo to što radimo. Istaknuo je da je važno donijeti sebe mladima, biti prisutni među njima, jednostavno DOĆI I BITI te sve odgovore tražiti u zajedništvu s njima. Ne smije nam kurikulum biti važniji od djeteta. Trebamo biti autentični u granicama i osjećajima. Potrebno je stvarati uvjete, prilike, zalijevati i čekati, zapitati se možemo li drugačije graditi odnose i biti strpljivi, jer ne možemo učinke vidjeti odmah. Važno je BITI MODEL DJECI, jer ona nas promatraju, imitiraju; ona su naša ogledala. Budimo svjedoci kako se može drugačije i kako se može bolje. Pružimo svjedočanstvo.

            Zadnje je predavanje imao don Mihovil Kurkut, SDB, koji nas je potaknuo da Srcu Isusovu prinesemo srca mladih i djece. Bitno je da želimo biti tu s njima i voditi ih Gospodinu. Na tom putu nismo sami. Tražimo vodstvo, učimo od vlastitih pogrešaka i od djece i budimo strpljivi. Potrebno je uvijek biti među njima i fizički i mentalno, jednostavno s njima gubiti vrijeme… Djeca vole rasti kad ih netko gleda. Bitno je da rastu pod našim OKOM LJUBAVI, da ga osjećaju na sebi. Mi smo im majka, otac! Naša PRISUTNOST im govori da nam je stalo do njih. Važno je BITI MEĐU NJIMA I SVOJIM ŽIVOTOM REĆI: VI STE MENI SVE! Također je važno da sve što činimo, činimo zbog njih i stoga treba pažnju obratiti i na AMBIJENT koji treba zračiti ljubavlju i prihvaćanjem, jer se djeca odgajaju u ambijentu koji je čist i uredan, prikladan. Uz to treba pripaziti i na DUHOVNI AMBIJENT, tj. da koristimo lijepe riječi i da čuvamo svaku osobu. Jako je važno SLUŠATI. SVAKO DIJETE IMA U SEBI TOČKU DOBRA, POTREBNO JE OTKRITI TO I POTICATI TO! VODITI IH ISUSU, A NE SADRŽAJU

            Nakon predavanja uslijedio je forum s predavačima te su svi okupljeni imali mogućnost postaviti pitanja. Uistinu su ta pitanja koristila svima nama, posebno zbog odgovora predavača, a oni svi naglasili su da je važno srce a ne znanje. Doći do srca mladih i zapaliti ih.

Nakon foruma imali smo kratki predah uz kekse i kavu. Bila je to i prilika da u međusobnim razgovorima izmijenimo svoje refleksije o današnjim predavanjima. Ono što nam je u srcu ostalo nastavili smo poput Marije prebirati u kapelici Nadbiskupijskog sjemeništa za klanjanja pred Presvetim Oltarskim Sakramentom. Ti trenutci su uistinu bili dragocjeni i posebni jer bili su prilika da u tišini prionemo uz Srce onoga koji nas je prvi ljubio i privinuo na svoje probodeno Srce i da tom Srcu prinesemo sve one s kojima živimo, radimo, koje je Božja Providnost stavila na naš životni put. Nakon tih milosnih trenutaka pred Presvetim slijedila je tjelesna okrjepa i ugodni trenutci razgovora. Tako okrijepljeni mogli smo nastaviti dalje s poslijepodnevnim dijelom programa koji je bio više praktičan, primjena svega onoga što smo dotad slušali u samu praksu. Radost i smijeh odzvanjali su dvorištem tijekom radionica koje su vodili organizatori i mladi animatori Oratorija Kman. Ti trenutci igre bili su posebni, jer vratili su nas u dane kada smo i mi bili djeca te smo mogli osjetiti da je igra uistinu tajna vječne mladosti, kako je jednom rekla sv. Majka Terezija. Kroz igru smo se upoznali jedni s drugima, bodrili i navijali jedni za druge, razvijali zajedništvo te shvatili koliko je ona potrebna u današnjem ubrzanom vremenu, kada je, nažalost, svatko zagledan u mobitele koji nas sve više udaljavaju jedne od drugih. Igra nas zove da dignemo glavu i približimo se jedni drugima. Upravo kroz igru moći ćemo se prići mladima, upoznati ih i pružiti im svjedočanstvo, prionuti uz njihova srca i dovesti ih Onome koji je osvojio naša srca.

Vrijeme ispunjeno radošću i smijehom brzo je proletjelo i približio se kraj našeg susreta, kojeg je najavio završni govor organizatora te podjela diploma i zajedničko fotografiranje. Ovaj susret započeli smo molitvom, a završili okupljeni oko euharistijskog stola, oko Srca koje nas je privuklo sebi i nahranilo nas svojom Riječju i Tijelom. Okupljeni oko našeg Gospodina koji je u našim srcima zapalio živu vatru, zahvalili smo mu na današnjem danu i svim milostima moleći ga da Vatra Njegove Ljubavi dođe do svakog ljudskog srca, a mi da budemo Njegovi svjedoci i da gorimo.

Na samom kraju željele bismo se zahvaliti našim poglavaricama, koje svojom podrškom i molitvom prate naš apostolat s mladima, što su prepoznale važnost ovog susreta i potaknule nas da sudjelujemo. Nadasve hvala našem Gospodinu koji je pravi začetnik programa Žive vatre, programa koji je bio toliko potreban našoj Crkvi u Hrvatskoj.

Molimo sve vas koji čitate ovaj članak da nas i vi pratite svojim molitvama, da njegujemo svoj osobni odnos s Bogom kako bismo mogle vjerodostojno svjedočiti mladima koliko nas Njegovo srce voli. Molite da nam srca gore od ljubavi Božje, jer rekao je jednom sluga Božji o. Ante Gabrić: Nismo stvoreni da dimimo nego da gorimo!

(smcb)

• Prethodno
• Sljedeće