PROSLAVA NAVJEŠTENJA GOSPODINOVA U SPLITU

I ove je godine, već po tradiciji, proslavi naslovne svetkovine naše Provincije, svetkovini Navještenja Gospodinova, prethodila trodnevna duhovna priprava.

Prvog dana svečano je euharistijsko slavlje predslavio i propovijedao fra Ante Akrap, OFM. U prigodnoj riječi vezanoj za evanđeoski tekst – prispodobu o milosrdnom ocu, naglasio je da svi mi ovisimo o Božjem milosrđu i da se zbog svojih padova i lutanja ne smijemo bojati Oca, jer nas On dobro poznaje, zna da smo slabi i grješni i kao takvi skloni lutanju, pa čak i izdaji. Ali, kao milosrdni i dobri Otac, On ne prestaje iščekivati naš povratak; čeka nas raširenih ruku da nas primi u zagrljaj i obuče u svečano ruho milosti. Razlomivši nam taj evanđeoski tekst, predstavljajući kako milosrdnog oca tako i rasipnog mlađeg te zavidnog starijeg sina, fra Ante nas je potaknuo da se svakog dana u osobnom susretu s Bogom ispitujemo gdje se mi nalazimo. A Bog, koji je uvijek i svugdje prisutan, koji je Emanuel – S nama Bog, nikada nas se neće odreći, ma kako izgubljeni bili, nego čeka naš povratak ili izlazak iz svoje sebičnosti.

Drugog dana euharistijsko je slavlje predvodio fra Domagoj Volarević, OFM. U propovijedi je protumačio vrijeme korizme u svjetlu nauka Drugoga vatikanskog sabora, koji je korizmi htio dati novo ruho ukazujući na ono što je bilo plodonosno za vjernike još u prvim kršćanskim vremenima. Korizma je u to vrijeme bila prvenstveno vezana za pripravu na krštenje, jer se tada nije krštavalo djecu nego odrasle i to u Vazmenoj noći; ipak, nije se isključivalo odricanja i djela pokore. Kada to preslikamo u današnje vrijeme, korizma je za one koji će se krstiti u Vazmenoj noći također vrijeme duhovne priprave za taj milosni događaj, a za nas koji smo već kršteni ona bi trebala biti prisjećanje na naše krštenje. Stoga i danas tijekom te priprave odnosno prisjećanja odzvanja sveprisutni korizmeni poziv na obraćenje, na promjenu smjera u svjetlu evanđelja.

Tog dana je nakon misnoga slavlja bio izveden glazbeni program u kojem su nastupili učenici s. M. Mirte Škopljanac Mačina, Zbor sestara milosrdnica te solisti Jure Škopljanac Mačina, prof. Ivan Bošnjak i s. Antonija Delonga. Učenici s. M. Mirte su izvedbom dviju marijanskih skladbi oduševili prisutne roditelje i prijatelje, kao i nas sestre. Solisti su izveli marijanske skladbe velikih majstora klasičnog pjevanja, a zbor sestara je uz marijanske skladbe, zajedno sa solistom Bošnjakom, izveo skladbu Razvij barjak svoj anđele koja je dio oratorija Slobodan u istini u čast bl. Alojzija Stepinca, čiji tekst potpisuje don Ante Mateljan, a glazbu maestro don Šime Marović. Zadnja je skladba bila Sto pedeset ljeta, za koju je tekst napisala s. M. Valentina Ivković-Mandac, a glazbeno ju je oblikovao također maestro don Šime Marović. Skladba je nastala u čast jubileju kojeg ove godine slavimo – 150 godina od dolaska prvih sestara milosrdnica u Split i te je večeri bila praizvedba spomenute skladbe, kojom smo na svečani način otvorile ovu jubilarnu godinu.

Slaveći euharistijsko slavlje trećeg dana, fra Siniša Balajić, OFM, uveo nas je u Isusov način tumačenja svetopisamskog teksta (Lk 4,24-30). Tumačeći te tekstove, Isus je gotovo uvijek izazivao sukobe sa židovskim svećenstvom, jer nije govorio onako kako su oni od njega očekivali. Isusova želja, i to nikada nije krio, bila je i ostala – obnoviti čovjeka, onda i svijet, milošću Božjom. I koliko god da su bili zadivljeni dok su ga slušali, ipak, kada ga je trebalo poslušati i prihvatiti taj način života, nisu na to bili spremni već su ga čak željeli ubiti. Evo i nama pitanja: Na koji način mi razmišljamo ili kako slušamo bilo riječ Božju, bilo našega bližnjega, pa i stranca? I slušamo li ih uopće ili unaprijed stvaramo svoje zaključke? Jer, ako zamre riječ i izgubi se slušanje, u opasnosti smo da nam se u srce uvuče hladnoća. Zato, oslonjeni na pomoć Božju, trudimo se otkriti jesmo li mi u toj situaciji i, ako nismo, preduhitrimo ju grijući srca vatrom Božje riječi, koja obiluje praštanjem, ljubavlju i milošću. Svetkovina Blagovijesti nas na to posebno poziva. Ona nam donosi istinu o blagoj vijesti, koja zapravo ima puno više veze s nama nego s Bogom. Jer Bog se utjelovio da spasi nâs, a ne sebe. Jesmo li spremni dopustiti da se Riječ utjelovi u našem srcu i životu? Jesmo li spremni poslušati Evanđelje, ma kako nam se činilo tvrdim govorom? Ako želimo doista biti Isusovi, nema nam drugoga puta.  

Na sam dan svetkovine Navještenja Gospodinova jutarnje euharistijsko slavlje i prigodna riječ našeg kapelana don Ante Antunovića ohrabrilo nas je u našem redovničkom poslanju. Naglasio je tri riječi koje savršeno opisuju Blaženu Djevicu Mariju – ustrajnost, vjernost i predanje. Primjenjujući ih na nas – ustrajnost u redovničkom zvanju; vjernost zavjetima i predanje u volju Božju po uzoru na našu Nebesku Majku najrječitije je i najjasnije svjedočanstvo za svijet u kojem živimo. Snagu za takvo svjedočenje crpsti nam je svakodnevno iz euharistijskog izvora.

„Živa krunica“, naš tradicionalni 24-satni molitveni vijenac, blagoslovljena je rosa milosti za naše zajedništvo, koje je svoj najsvečaniji trenutak imalo u večernjem euharistijskom slavlju. U zajedništvu s don Antom Antunovićem, fra Domagojem Volarevićem, p. Vatroslavom Halambekom, p. Hrvojem Mravkom, fra Branimirom Novokmetom i don Renatom Pudarom predslavio ga je splitsko-makarski nadbiskup i metropolit mons. Zdenko Križić. Liturgijsko pjevanje animirao je sestarski zbor pod ravnanjem s. M. Mirte Škopljanac Mačina.  Uvodnom mišlju u misno slavlje Nadbiskup nam je čestitao naslovnu svetkovinu Provincije potičući nas na trajnu zagledanost u primjer Blažene Djevice Marije. U nadahnutoj propovijedi, koju u posebnoj objavi donosimo u cijelosti, predočio nam je Mariju kao ženu vjere i potpunog predanja u volju Božju.

Neka nam sve ovo duhovno bogatstvo, kojim smo obdarene u danima priprave za svetkovinu Navještenja Gospodinova i imendan Provincije, bude na poticaj da s još većim žarom živimo svoje redovničko poslanje nošene vjerom u Onoga koji nas je odabrao i kojem smo poput Marije spremno odgovorile: "Evo me!"     

(sad)

• Prethodno
• Sljedeće