SPLIT: PROSLAVA SV. VINKA

Ovogodišnja duhovna priprema za proslavu svetkovine sv. Vinka u našoj provincijalnoj kući u Splitu započela je trodnevnicom koju su predvodili don Josip Dukić, don Ivan Terze i don Milan Ivančević. Oni su tijekom tri dna svojim prigodnim propovijedima ocrtavali život i duh sv. Vinka u duhu evanđeoskih tekstova ističući nastojanja sv. Vinka da se što više suobliči Kristovu načinu djelovanja.

Prvog dana trodnevnice don Josip Dukić pozvao je da kroz prizmu Kristova kraljevstva promislimo o svom odazivu prvog sata kako ne bismo upali u zamku zavisti prema onima od posljednjeg sata. To što smo pozvani, njegova je milost, a denar je njegov dar, a ne naša plaća na koju se u slabosti pozivamo da smo je možda zaslužili više od drugih. Kraljevstvo je Božje KAO vinograd, mreža, zrno, kvasac… Budući da Krist po nama redovnicama nastavlja kraljevstvo Božje ovdje na zemlji, Krist bi jednako tako mogao reći da je kraljevstvo Božje KAO život redovnice, milosrdnice. A razvijanje plodova nebeskog, Kristova kraljevstva započinje već ovdje na zemlji i te plodove moramo uprisutniti u svom životu – poniznost, istinoljubivost, blagost, strpljivost, vjera u Božju providnost… Don Josip nas je pozvao da u ono KAO uđemo hrabro i odvažno kao što je i sv. Vinko ušao jer, gledajući njegov život i djelovanje, on je shvatio da ono KAO znači biti Kristov lik na ovoj zemlji. Najbolji je izraz milosrdni Krist jer Vinkov stil života, koji mora postati i naš, konkretna je milosrdna ljubav – podnositi tegobu i žegu dana za kraljevstvo Božje.  

Drugog dana don Ivan Terze pozvao nas je na razmišljanje o životu preobrazbe, kako kršćanskog života tako i redovničkog, a to znači promjena i odbacivanje onoga što nagrđuje sliku Isusa Krista jer smo poslani da mu budemo svjedoci. Kao putokaz istaknuo je svjedočki život sv. Vinka koji je težio tome da svima postane sve, ali ne kroz sentimentalizam, rasprave, nego je težio tome da sve njegovo djelovanje bude djelotvorno do kraja. Jedna od slika koju je upotrijebio prikaz je sv. Vinka koji je bio duboko ukorijenjen u poniznost i nije se dao povući za silama svijeta. Don Ivan nas je pozvao da se pogledamo u ogledalo i da razmislimo koliko nas ima u Vinkovim postupcima, u Vinkovoj preobrazbi. Svaka proslava sv. Vinka treba u nama poticati pitanje o promjenama na bolje.

Iskrenje slika iz života sv. Vinka nastavio je i don Milan Ivančević, idućeg, trećeg dana trodnevnice. Pred nas je postavio sliku sv. Vinka apostola ljubavi. Služenje Kristu u potrebitima oslobodilo ga je kušnji i nesigurnosti, u tome je pronašao ostvarenje te time i nama ostavio primjer da i mi činimo tako.

Na samu svetkovinu sv. Vinka cjelodnevno svečarsko raspoloženje imalo je svoj početak pjevanom Jutarnjom i euharistijskim slavljem koje je predslavio naš redoviti misnik fra Nikola Žulj. On nas je u nadahnutoj propovijedi pozvao na zanosno svjedočenje redovničkog života ugledajući se u svijetli primjer sv. Vinka.

Slavljenički dan okrunjen je svečanim euharistijskim slavljem u večernjim satima koje je u koncelebraciji s desetak svećenika predslavio don Vedran Torić, ravnatelj Centralnog bogoslovnog sjemeništa u Splitu. Pjevanje je animirao sestarski zbor pod ravnanjem s. M. Mirte Škopljanac Mačina.

U svojoj propovijedi don Vedran je biranim riječima te slikama iz života sv. Vinka koje svoj izvor nalaze u životu i djelovanju Isusa Krista govorio o radosti – radosnom služenju da bi onda od radosnog kliktaja klicala sva zemlja. Radost pak, kako reče don Vedran, nije plod našeg truda nego plod spremnosti osobe da primi Božju milost po kojoj je onda sve moguće. Naglasivši da se pravilo sv. Vinka može izraziti mislima – „Raditi kao Krist – opraštati kao Krist – biti kao Krist“, pozvao je na upravo takvo nasljedovanje Isusa Krista – da nam u svemu Krist bude prvi i pravi izvor radosti života.

U svom životu Kristovih svjedoka, bilo kao vjernika, svećenika ili redovnika nismo sami sebi dovoljni jer smo slabi i ograničeni i ta nas ograničenost često priječi za širi kontekst života u Kristu, ali ako ju prihvatimo u istini, onda nas ta ograničenost vodi Bogu i po noj doživljavamo da smo i kao takvi od njega ljubljeni te se tako ono što je bilo slabost po ljubavi Božjoj pretvara u snagu za radosno služenje. Jer naše ništa vodi nas Bogu koji je naše sve i u svojem ništa otkrivamo Božje sve – poput sv. Vinka. Ljubav kojom smo ljubljeni raste po našoj ljubavi kojom ljubimo, a onda i radosno služimo jer smo ispunjeni Ljubavlju. Sv. Vinko je toliko puta pokazao i posvjedočio da je ispunjen Duhom od Boga, a ne od svijeta. Zalog toga je radikalno služenje onima koji su bili potrebni pomoći na koju tjera srce ispunjeno Božjim Duhom. Vinko je trebao Božju milost i nije se bojao to priznati stoga i mi tražimo i naći ćemo, molimo i dat će nam se kako bi i mi po uzoru na sv. Vinka služili Bogu svjedočkim, redovničkim životom na koji nas je On pozvao i kojem smo se radosno odazvale.

Don Vedran dalje veli:

Stoga su za svetoga Vinka ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu bile nerazdvojne: jedna te ista zapovijed. Ali obje se te stvarnosti napajaju na živom izvoru ljubavi Boga koji nas je prvi ljubio. Tako nije više riječ o izvana nametnutoj »zapovijedi« koja nam nalaže nešto što je izvan naše moći, već radije o iskustvu ljubavi koja se slobodno i iz dubine srca daje, o ljubavi koja se, po svojoj naravi, mora dalje dijeliti s drugima. Ljubav raste po ljubavi. Ljubav je »božanska« jer dolazi od Boga i sjedinjuje nas s Bogom i, po tom postupnom sjedinjenju, preobražava nas u jedno »mi«, koje nadilazi naše podjele i daje da postanemo jedno, sve dok, na kraju, Bog ne bude »sve u svemu« (1 Kor 15,28).” (Benedikt XVI., Deus caritas est, br. 18).

Upravo zato što je bio ispunjen Duhom Božjim Vinkovo srce je bilo radosno, blaženo jer je u potpunosti u jedinstvu s Duhom bilo ispunjeno Kristom. Stoga je učio svoje sestre kako moliti za ispunjenje Duhom Božjim:

„Ah, Bože, ja sam puna svjetovnog duha, a ti si obećao naročitu pomoć onima koji te budu slijedili. Zar ćeš je samo meni uskratiti i ne ćeš dati da se oslobodim neprijatelja koji se drsko bori protiv tvoje slave? On se služi tim prepredenim umijećem da spriječi moje spasenje. Oh, nadam se, Bože moj, da ćeš mi dati potrebnu pomoć da ga porazim. Ja je želim i molim te za nju od sveg srca. Napuni to srce, molim te, svetim načelima što si ih učio apostole i sve one koji su, puni tvojega pravoga duha, sretno pobijedili svjetski duh. Ja to, drage sestre, zajedno s vama usrdno molim Gospodina i za vas i za sebe. Jer ga mnogo trebam.

Na kraju je sve prisutne svećenike, vjernike i sestre pozdravila provincijalna poglavarica, s. M. Andrijana Mirčeta. Zahvalila je svima za prisutnost i molitvu, a na poseban način predslavitelju misnog slavlja, don Vedranu Toriću, naglašavajući još jednom misao iz nadahnute propovijedi da nam Krist bude sve u svemu. Radost slavlja nastavljena je i za zajedničkim stolom u samostanskoj blagovaonici uz još jedno svjedočanstvo radosti i pjesme.

• Prethodno
• Sljedeće