- 08. 08. 2025.
U Supetru je 7. kolovoza 2025. u 77. godini života i 57. godini redovništva, iznenada u Gospodinu preminula naša draga sestra Milena Škopljanac-Mačina. Pokopana je 11.kolovoza na splitskom groblju Lovrinac. Sprovodne obrede i svetu misu zadušnicu u kapeli provincijalne kuće vodio je župnik fra Kristian Stipanović. U ime zajednice od pokojne sestre oprostila se s. M. Mirela Delonga.
Život i smrt naše drage s. Milene, duboko vjerujemo, urezan je u dlan Božje ruke koja ju je darovala svijetu 16. lipnja 1949. u Otoku. Drugo je dijete Jure Škopljanac-Mačine i Jele rođ. Bilokapić, koji su podizali svoju obitelj vjerni Bogu i otvoreni životu. Bog im je podario dvanaestero djece, od kojih je četvero umrlo u djetinjoj dobi, a četvero posvetilo svoj život Bogu: sin svećenik i franjevac i tri kćeri redovnice naše Družbe – s. M. Mirta, pok. s. Milena i s. Mirjam.
Krsno ime s. Milene bilo je Milica. Iz njezina životopisa saznajemo da je kao dijete bila vedre naravi, uvijek spremna na igru i veselje, da je odgajana u zdravom obiteljskom ozračju i da je uz redovitu obiteljsku molitvu i sakramentalni život odraslih postupno i sama usvajala vrijednosti kršćanskog života. O danima svoga ranog djetinjstva zapisala je između ostaloga ovo: Bilo nas je mnogo u kući. Otac je radio, a kad bi došao doma, pričali su mi, da je rado stajao pokraj moje kolijevke i molio. Kršćanskom odgoju su me naučili baka i djed. S njima sam tepala i od njih sam naučila prve molitve.
Osnovnu školu Milica je pohađala u rodnome selu gdje se, marno pohađajući vjeronauk u župi, pripremala i za primanje sakramenata sv. ispovijedi i prve sv. pričesti. U svom životopisu pjesničkom je toplinom o danu svoje prve pričesti zabilježila: Došlo je vrijeme da osvane dan, sunce je spustilo svoje zrake na zemlju i u moju dušu su se spustile zrake Božje milosti, jer sam po prvi put primila dragoga Isusa u svoje srce. Od tog dana ona je sve više napredovala u duhovnom životu pa je godine 1961., primivši sakrament sv. potvrde, započela ozbiljno razmišljati o posveti Bogu u redovničkom životu. Svoju želju čuvala je u svom srcu do dana kada ju je odlučila otkriti svojoj majci, koja nije bila odmah zadovoljna njezinom odlukom, ali je ipak dopustila da pošalje molbu za primitak u samostan koji je odabrala – samostan sestara milosrdnica u Splitu. Molba joj je bila prihvaćena i ona u samostan ulazi 11. kolovoza 1966. godine. Od tada je, kako sama piše, s radošću i mirom u srcu očekivala da obuče sveto redovničko odijelo i da do smrti bude dobra i sveta sestra milosrdnica.
Ušavši u novicijat, dobila je redovničko ime s. Milena. Prve redovničke zavjete položila je 22. kolovoza 1968., a doživotne na svetkovinu Velike Gospe, 15. kolovoza 1973. godine. U međuvremenu je započela svoje aktivno milosrdničko služenje u Zlarinu, da bi 1970. otišla u Zemun, gdje je pohađala i završila srednju medicinsku školu. Prva iskustva u župnom apostolatu stjecala je u Svirčima na otoku Hvaru, gdje je sedam godina obavljala službu sakristanke i bila na raspolaganju župljanima u njihovim mnogim potrebama medicinske naravi. Potom 1982. dolazi u provincijalnu kuću u Splitu, gdje joj je povjerena skrb za naše starije i bolesne sestre. Od 1985. do 1989. godine poslušnost je opet vodi u naše otočne podružnice, najprije u Supetar, a zatim u Hvar, gdje u franjevačkom samostanu obavlja službu sakristanke. Nakon kratkog boravka u provincijalnoj kući, godine 1990. poslana je u Biskupsko sjemenište u Šibeniku, gdje obavlja razne kućanske poslove. Sljedeća njena životna postaja bila je naš šibenski samostan. Ondje je najprije njegovala naše bolesne sestre, a onda je prihvatila službu kuharice u samostanskoj zajednici. U Šibeniku će ostati pune 24 godine. A onda, zbog znatno narušenog zdravlja, odlukom poglavarica u svibnju prošle godine dolazi u naš samostan u Sinju. Budući da joj se zdravstveno stanje s vremenom stabiliziralo, 7. kolovoza ove godine krenula je na svoj godišnji odmor u Supetar. I baš tog dana Gospodar našeg života i smrti odlučio je pozvati svoju službenicu iz vremena u vječnost.
Danas, u trenutku ovozemaljskog oproštaja s našom preminulom sestrom, mi koje smo s njom dijelile svakodnevni naš zajednički život, prebiremo u mislima i srcu uspomene koje nas s njom vežu. Pamtit ćemo je osobito po njezinoj pobožnosti, po njezinoj vedrini i spremnosti na sestrinsku pomoć te po velikoj strpljivosti u nošenju križa svoje bolesti. Stoga vjerujemo da je već začula Gospodinov: Valjaš, službenice dobra i vjerna! (usp. Mt 25, 23)
Draga naša s. Milena, hvala ti od srca za sve dobro koje nam je Gospodin po tebi darivao, hvala ti ponajvećma za svjedočanstvo predanosti u Očevu volju. I molimo da te naša nebeska Majka, Čudotvorna Gospa Sinjska, povede svom Sinu i isprosi od njega oproštenje tvojih ljudskih slabosti. Moli i ti, draga naša sestro, za sve nas koje još ostajemo u vremenu, da budemo vjerne Bogu na putu služenja i svjedočenja milosrdne ljubavi!
Počivaj u miru Božjemu
