IZLET JUNIORKI: STOPAMA JUBILEJA

Dana 1. svibnja 2025., na spomendan sv. Josipa Radnika, naše su sestre juniorke s. M. Valentina i s. M. Cecilija sa svojom učiteljicom s. Ines krenule stopama i putevima ovogodišnjih jubileja noseći u srcu, kao hodočasnice nade, brojne osobne nakane, kao i nakane naše Provincije i Družbe.

Tako smo u duhu jubileja 1100 godina hrvatskog kraljevstva u molitvi i u dubokoj zahvalnosti za slavnu i svetu prošlost naših hrvatskih korijena, krenule u jutarnjim satima putevima hrvatskih kraljeva, koji svetim krsnim znamenom prihvatiše i posvjedočiše Isusa Krista – izvor našeg spasenja i pobjede nad smrću. Prva nam je postaja bila u Otavicama i tamošnjoj crkvi Presvetog Otkupitelja s mauzolejom Ivana Meštrovića, velikoga kipara hrvatskih gena i korijena. Nakon kraće stanke put nas je vodio dalje do prekrasnog slapa Krčić, tog najvećeg sedrenog slapa rječice Krčić, koja izvire u jakim krškim vrelima u podnožju Dinare, a tok joj mjestimice poprima izgled dubokog i slikovitog kanjona. Prateći tok slapa stigle smo do Biskupije, nekoć sjedišta starohrvatske kneževine i kraljevine, kao i hrvatskog biskupa. Samo mjesto je u hrvatskoj povijesti upisano zlatnim slovima, jer je to najvažnije arheološko nalazište hrvatske nacionalne povijesti i najveće srednjovjekovno arheološko nalazište u Hrvatskoj. Arheološki nalazi s tog područja pripadaju razdoblju od kraja 6. i početka 7. stoljeća pa do 11. stoljeća – razdoblja kada je hrvatski narod stvorio svoju prvu državu i prihvatio kršćanstvo. Tu je nekoć bila bazilika Svete Marije, u čijim je ostatcima 1892. godine pronađen najstariji sačuvani marijanski lik u hrvatskoj umjetnosti (Gospin pralik), koji častimo kao Gospu Velikoga Hrvatskog Zavjeta. Uz temelje te crkve, a prema nacrtu kipara Ivana Meštrovića, podignuta je 1938. godine zavjetna spomen crkva istog imena koju je 19. rujna iste godine posvetio zagrebački nadbiskup, danas blaženik, Alojzije Stepinac.  

Nakon te divne „lekcije“ iz slavne hrvatske povijesti put nas je doveo do kraljevskoga, Zvonimirova grada, Knina. Slijedio je najprije uspon do kninske tvrđave – do mjesta koje čuva spomen na veličanstvenu pobjedu naših hrabrih branitelja u akciji Oluja 95', kojom je ovaj kraj ponovo u punini prodisao hrvatskim duhom. To je i mjesto pijeteta i molitve za sve branitelje, koji su na tom mjestu pretrpjeli teška mučenja i položili svoje živote na oltar domovine. Po silasku s te povijesne i krvlju natopljene „Zvonimirove stine“ stigle smo do zadnje postaje „hodočasničkog“ puta – do crkve Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta u Kninu. Ova crkva je jedno od svetišta Šibenske biskupije u kojem vjernici mogu dobiti jubilejski oprost tijekom Svete godine 2025. – Godine nade. Po ulasku u crkvu „dočekao“ nas je Uskrsli – veličanstveni novi mozaik na zidu iza glavnog oltara, rad naše akademske slikarice s. Zdravke Milić. Pred njim nismo mogle ostati nijeme, zasvirale smo i zapjevale "Aleluja!" u slavu Bogu i prinijele mu sve nakane koje smo nosile u svojim srcima. Nakon molitve pred Uskrslim i Gospom Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta duše su nam se ispunile „osvježenim“ tragovima pradjedovske vjere i kršćanskih korijena na izvorima svete nam zemlje Hrvatske.

s. Ines Elek

• Prethodno
• Sljedeće