- 02. 02. 2025.
Prečasnom Tomažu Mavriču
generalnom superioru Misijske družbe
Budući da se Misijska družba sprema za slavlje četiristote obljetnice ustanovljenja, izražavam srdačne, dobre želje, vama, svećenicima i braći Družbe kao i svim članovima velike vinkovske obitelji. Molim, da ova značajna obljetnica bude prilika za veliku radost i obnovljenu vjernost viziji misionarskog duha koji je utemeljen na nasljedovanju Kristove prvenstvene ljubavi prema siromasima.
Početci vaše družbe su u dubokom osobnom iskustvu sv. Vinka Paulskog – u iskustvu „ognja ljubavi“, koji je gorio u srcu utjelovljenog Sina Božjega i vodio ga k poistovjećenju sa siromasima i odbačenima („Konferencija 207 o ljubavi“, 30. svibnja 1659). Zabrinut zbog pomanjkanja pastoralne opskrbe na francuskom selu, odlučio je početkom 1617. godine organizirati misije, čiji je cilj bio osigurati osnovnu katehezu i potaknuti povratak k sakramentima. To su bili njegovi snovi koje je ostvario osam godina kasnije, kada je 17. travnja 1625. ustanovio Misijsku družbu. U prvih sedam godina djelovanja, svećenici i braća družbe održali su 140 misija. Između 1632. i 1660. godine Kuća matica u Parizu obavila je još 550 misija. Od 1635. godine nadalje, kada su se počele osnivati zajednice izvan Pariza, održali su još više od stotinu misija. Ovo iznimno širenje svjedoči o vjerskoj i misionarskoj plodnosti svećeničke gorljivosti sv. Vinka i njegovoj sveživotnoj želji za obraćenjem srdaca i misli Kristu.
Vinko je u svom radu sa siromasima brzo spoznao da dobrotvornost treba dobro organizirati na lokalnoj razini. Žene su bile prve, koje su se uhvatile u koštac s tim izazovom. 1617. godine u župi u Châtillonu ustanovio je prvu od „Bratovština kršćanske ljubavi“, koja se kao „Međunarodna udruga dobrotvornih organizacija“ ili pod imenom „Gospođe kršćanske ljubavi“ nastavlja i danas. 1633. godine, zajedno sa svetom Lujzom de Marillac, ustanovio je revolucionarnu žensku zajednicu »Kćeri kršćanske ljubavi“. Do tada su zajednice redovnica morale živjeti u samostanu. Umjesto toga kćeri kršćasnke ljubavi poslane su na pariške ulice da služe bolesnicima i siromasima. Ta novina je narednih stoljeća rodila bogate plodove u pravoj eksploziji ženskih vjerskih zajednica, koje su se posvećivale apostolskom radu.
Od godine 1628., na molbu biskupa iz Beauvaisa (Bovea) Misijska je družba počela pomagati i pri formiranju svećenstva. Taj rad, tako potreban za reformu i obnovu Crkve u Francuskoj sedamnaestog stoljeća, rastao je i cvjetao. Do Vinkove smrti ustanovljeno je dvadeset sjemeništa; 12.000 mladih muškaraca sudjelovalo je na duhovnim vježbama kao pripravi na svećeničko ređenje. Sv. Vinko je bio uvjeren o važnosti te „uzvišene, plemenite službe“, koja će postati značajka družbe („Konferencija o cilju Družbe“, 6. prosinca 1658).
U »Općim pravilima“ jasno navodi da je to djelo zbog same naravi Družbe „gotovo jednako“ djelu naviještanja na misijama („Opća pravila“, XI, 12).
Uz tu obljetnicu dolikuje razmisliti o ostavštini duhovnosti, apostolske gorljivosti i pastoralne skrbi koju je sv. Vinko Paulski ostavio cijeloj Crkvi. Popis onih koji su u prošlosti prihvatili vinkovsku duhovnost i junački je živjeli, dug je i zahvaća sve kontinente. Dovoljna su neka imena: sv. Ivan Gabrijel Perboyre, sv. Franjo-Regis Clet, sv. Justin de Jacobis, sv. Lujza de Marillac, Sv. Ivana Antida Thouret, sv. Katarina Labouré, sv. Elizabeta-Ana Seton, bl. Frederik Ozanam i brojni drugi, među njima Jan Haulik, ki je nedavno, 31. kolovoza 2024., u Slovačkoj bio proglašen blaženim.
I danas tragom sv. Vinka njegova obitelj nastavlja s djelima ljubavi, započinje misije i pomaže oblikovati svećenike i laike. Vinkovsku obitelj danas tvori više od 100 grana svećenika, braće, sestara, laika i laikinja. Društvo sv. Vinka Paulskog (Vinkove konferencije), koje je 1833. godine osnovao bl. Frederik Ozanam, je s više stotina tisuća članova na cijelom svijetu postalo iznimna sila dobroga u služenju siromasima.
Misijska družba trenutno doživljava nova znamenja rasta. Njezine mlađe provincije, poglavito u Aziji i Africi, gdje su družbena zvanja u procvatu, odazvale su se pozivu da započnu misije u drugim državama. Družba se i nadalje laća novih stvaralačkih djela u pomaganju potrebnih. U mislima mi je na primjer Savez Vinkovske obitelji za beskućnike, međunarodnu pobudu za osiguravanje stanova cijenom dostupnih za beskućnike po primjeru sv. Vinka Paulskog, koji je svoj rad s beskućnicima započeo 1643. godine gradnjom trinaest kuća za beskućnike u Parizu. Ta pobuda željela je simbolički započeti s gradnjom trinaest kuća za beskućnike u svim državama, gdje služe Vinkovi, i već je nadmašila svoj prvotni cilj, tj. nastaniti 10.000 ljudi.
Četiri stoljeća po ustanovljenju Misijske družbe nema sumnje da karizma sv. Vinka Pauskog i dalje obogaćuje Crkvu raznovrsnim apostolatima i dobrim djelima cijele Vinkovske obitelji. Vjerujem da će slavlje četiri stoljeća pokazati važnost vizije sv. Vinka o služenju Kristu u siromasima: 1) za obnovu suvremene Crkve u misionarskom duhu; 2) za pomoć potrebnima i napuštenima na brojnim rubovima našega svijeta i granicama plitke, potrošačke kulture odbačenoga. Uvjeren sam da primjer sv. Vinka može nadahnuti osobito mlade koji su u svom oduševljenju, velikodušnosti i brizi za izgradnju boljega svijeta pozvani biti drski i hrabri svjedoci evanđelja među svojim suvremenicima i gdjegod se nađu („Post-sinodalna apostolska pobudnica Christus Vivit“, 25. ožujka 2019., 178).
Velikom naklonošću jamčim svećenicima i braći Misijske družbe da ću im u nadolazećoj jubilarnoj godini biti još posebno blizu u molitvi. Molim da po nadahnuću vizije ustanovitelja i nadalje oblikuju svoj život i rad u skladu s pozivom na poniznost i gorljivost u apostolatu, koji je namijenio prvim članovima Družbe: „Dođite – obnovljenom ljubavlju posvetimo se služenju siromasima i traženju onih koji su najsiromašniji i napušteni. Priznajmo pred Bogom da su oni naši gospodari i gospoda i da nismo dostojni nuditi im svoje skromne usluge.“ („Konferencija 164 o ljubavi prema siromasima“, siječanj 1657.)
Sve članove i članice Vinkovske obitelji izručujem majčinskom zagovoru Marije, Majke Crkve i šaljem vam svoj blagoslov kao obećanje trajne radosti i mira u Gospodinu. Molim vas, sjećajte se i mene u svojim molitvama.
Franjo
Preuzeto sa: ssvp.hr
