ZADAR: JUBILEJSKO SLAVLJE - 150 GODINA DOLASKA SESTARA U ZADAR

„Umor će proći, a ova ljepota će ostati.“

Riječi naše susjede Davorke možda najbolje govore o ljepoti, o žrtvi i ljubavi koje su utkane u pripravu i ostvarenje proslave ovoga značajnog jubileja. Zaista je vrijedilo svake molitve, svake potpore, priznanja, napora i truda. Svaka sestra je, prema svojim mogućnostima, dala svoj doprinos ovoj proslavi. Mnogo naših sugrađana, naših dragih prijatelja i poznanika željelo se uključiti i pomoći nam u ovoj prigodi. Zahvalne smo Bogu i svima njima!

Dok smo se na Znanstvenom kolokviju vraćale u povijest Družbe, u povijest Crkve i grada Zadra, dok smo prebirale po uspomenama iz života i djelovanja naših sestara na ovim prostorima, duše su nam bile ispunjene ponosom, a srca radošću zbog silnih djela koja je Bog izvodio po djelovanju naših dragih sestara. One su najčešće bile oni maleni iz Evanđelja po kojima je Bog djelovao, često skriveno od mudrih i umnih. Takvo skrovito djelovanje baština je Evanđelja kao i našeg sv. Vinka i sv. Lujze.

Duhovnu povezanost sa svim pokojnim našim sestrama, osobito onima koje počivaju na zadarskome groblju, iskazale smo u popodnevnim satima procesijom s upaljenim svijećama, pjesmom i molitvom uz naše dvije samostanske grobnice. Svjetlost vječna svijetlila im!

Počelo je prije 150 ljeta…

Zvonila je pjesma sjećanja, zahvale, nade i molitve. Zov milosrdne ljubavi nikada prestati neće. I danas on snažno dopire do nas. Poziva nas da djelujemo prema sadašnjim našim mogućnostima darujući bližnjima što nam je od Boga darovano. Ako nismo više ni mlade ni snažne ni zdrave, ljubiti možemo uvijek, moliti možemo uvijek, prikazivati žrtve možemo uvijek… Puno još možemo ponuditi Zadarskoj crkvi kao odgovor na zov milosrdne ljubavi.

A Bog, bogat milosrđem, na tu će našu ponudu uzvratiti stostruko! Molimo ga da tako i bude.

s. Vilma Šurjak

(Pjesmu Zov milosrdne ljubavi koju je za ovu prigodu napisala s. Vilma Šurjak donosimo u cijelosti. Izabrane dijelove iz pjesme uglazbio je don Šime Marović za četveroglasni ženski zbor uz pratnju orgulja a naš sestarski zbor pod ravnanjem s. M. Mirte Škopljanac-Mačina otvorio je s tom skladbom znanstveni kolokvij)

Pozvao nas Isus, pozvalo nas more,

Pozvali nas ljudi, pozvale nas zore.

Stošija nas sveta dozvala u krilo,

Reći ćemo sada što je nekad bilo.

Šimun Bogonosac od radosti kliče,

Krševan i Donat dio su te priče.

Počelo je prije sto pedeset ljeta

Kad u Zadar stiže mala, bijela četa.

Moru doletjele golubice bijele,

Željom dozivane, suncem ogrijane.

Dvanaest sestara, ko i apostoli,

Poslušaše poziv: Moli, radi, voli.

Davno glas se čuo da su sestre bijele

Melem svakoj rani jer su Boga srele.

Milosrđe Božje kroz njihove ruke

Bolesnom i slabom blažilo je muke.

Duhom oca Vinka i majke nam Lujze

Častile su Boga i brisale suze.

Siromahu svakom i onom što pati

Bile su ko sestre, bile su ko mati.

Želja nam je živa nastavit to djelo,

I dobroga Boga svjedočiti smjelo.

Molimo ga zato da nam broj umnoži,

Duhom nas obnovi, sve nas blagoslovi.

Blagoslivljaj, Bože, vazda djelo koje ljubav sazda.

Kao nekad, nek i sada milosrdna ljubav vlada

Posred bijelog Zadra grada.

• Sljedeće