- 20. 06. 2022.
U Runovićima je 14. lipnja 2022. umrla naša s. M. Krunoslava Bežovan. Doživjela je 73 godine, a 50 godina je Bogu i bližnjemu služila. Pokopana je 17. lipnja u Splitu, na Lovrincu. Sprovodne obrede i misu zadušnicu u kapeli provincijalne kuće vodio je don Marinko Mlakić, generalni vikar Šibenske biskupije. Tijekom misnoga slavlja propovijedao je don Grgo Alviž, župnik Župe Primošten – Stanovi. U ime Provincije od s. M. Krunoslave oprostila se s. M. Tatjana Petric, kućna poglavarica samostana svetog Vinka u Šibeniku.
Draga naša sestra M. Krunoslava,
na svetkovinu Duha Svetoga otišla si na godišnji odmor u svoje voljene Runoviće s velikom željom da budeš sa svojom sestrom Rosom i braćom Ivanom i Matom. Nitko tada nije ni slutio čime će to putovanje biti obilježeno, kako će završiti. Zapravo, tvoje putovanje nije završilo, tvoj odmor tek počinje. Bog je htio da te upravo u tvom najdražem zavičaju pozove k sebi u još bolji i ljepši, u vječni zavičaj, na vječno putovanje, ne samo na godišnji, nego na vječni odmor. Pozvao te je u jutarnjim satima, u utorak, 14. lipnja 2022. godine.
Međutim, tvoje ovozemaljsko putovanje započelo je prije 73 godine. Rođena si 7. lipnja 1949. godine u Runovićima u obitelji s petero djece od oca Mate i majke Ive, rođ. Babić. Dok si pohađala osnovnu školu svirala si u mjesnom zboru. Gimnazijsko školovanje u Imotskom tražilo je od tebe velike žrtve jer si svaki dan morala propješačiti 24 km. Uza sve to našla si vremena za učenje sviranja.
Po dolasku u samostan sestara milosrdnica u Split, 1969. godine, nastavila si svirati klavir uz pripremu za redovnički život, da bi 1970. prvi put obukla redovničko odijelo, a godinu kasnije položila prve redovničke zavjete. Po isteku privremenih zavjeta, 15. kolovoza 1976. položila si i doživotne zavjete.
Nakon položenih prvih redovničkih zavjeta poglavarice ti povjeravaju službu sviračice, katehistice i sakristanke u Kaštel Starom i u Betini na otoku Murteru. Zatim odlaziš u Zagreb u Višu medicinsku školu, smjer inženjer medicinske radiologije. Zapošljavaš se u šibenskoj bolnici, gdje si 2014. dočekala mirovinu. U međuvremenu, uz posao, u Zagrebu završavaš studij duhovnosti. U mirovini njeguješ bolesne sestre, a u dva navrata vršiš službu savjetnice kućne poglavarice.
Paralelno s radom u bolnici, svoje slobodno vrijeme i glazbeno znanje godinama daruješ mnogim župama Šibenske biskupije, a zadnjih dvadesetak godina djeluješ u Srimi sve do ispunjenja Božje volje da pođeš na vječno putovanje. U svom životopisu pišeš: „Moje godine lete, Gospodin sve piše u staž vječnosti i uvijek mi daje novu snagu. Želim onima koji startaju u životu da zavole muziku jer se s pjesmom lakše leti k Bogu.“
Tvojim aktivnostima s. M. Krunoslava nema kraja. Tko se ne sjeća kako za vrijeme Domovinskog rata i po dva tjedna nisi uspijevala doći kući, dajući se velikodušno u službi Kristu po ranjenicima. Uvijek si nalazila vremena i snage za osamljene, siromašne i potrebnike svake vrste. Oni su okupirali tvoje vrijeme i misli. Nalazila si načina kako osjetiti i ublažiti tuđu bol i muku, kako pomoći onima koji pomoć trebaju. Činila si to do svog posljednjeg dana. Živim da pomognem drugome znala si često izreći kao svoje geslo.
Draga s. M. Krunoslava, ovdje pred tobom stoji mnoštvo onih koji bi mogli na dugo i na široko opisati svoje doživljaje s tobom, posvjedočiti kako si im pomagala, kako si im spašavala živote, kako si za svakoga imala vremena. Mnogi svjedoče o tebi, osobito ovih dana: ona je moja majka, ona mi je spasila život od sigurne smrti, što bih ja bez nje. Pogledaj koliko te je ljudi došlo pozdraviti, koliki nisu mogli doći, a htjeli su svim srcem, a koliko je tek onih koji su te gore radosno dočekali i zagrlili.
Uza sve aktivnosti nalazila si vremena za osobnu molitvu i klanjanje. Sigurna sam da su tvoje molitve uslišane, tvoji grijesi oprošteni. Vjerujem da ćeš zauvijek živjeti s Kristom koga si neizmjerno ljubila, ne zabrinuta nego zbrinuta, spašena i oslobođena. Drago nam je da si bila dio nas, da si bila naša sestra. Ti si u punom smislu opravdala naziv naše Družbe – sestre milosrdnice. Hvala Bogu koji ti je dao poticaj na milosrdničko djelovanje, što te obdario svojim darovima i milostima. Hvala za živi primjer novim generacijama.
Oprosti nam, s. M. Krunoslava, naše slabosti u odnosu prema tebi; kad te nismo razumjeli i kad se nismo razumjeli. Želimo da znaš da ćemo pamtiti samo lijepa i sretna sjećanja na tebe.
Zato, neka se ne uznemiruju naša srca, vjerujmo u Boga jer On ima mnogo stanova, svima nam je pripravio mjesto da na kraju našeg putovanja budemo zajedno s Njim i s našom sestrom koja se preselila. Samo u Bogu svaki naš trud, napor, trenutak i događaj dobiva svoj smisao i konačni cilj.
Počivaj u miru sa svojim ljubljenim Gospodinom.
Doviđenja u vječnosti.
