U Sinju je 12. prosinca 2021., u 82. godini života i 61. godini redovništva, blago u Gospodinu preminula naša draga sestra M. Ljiljana Perković Tabak. Pokopana je 13. prosinca na groblju sv. Frane. Svetu misu zadušnicu u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske predslavio je fra Perica Maslać, župnik. U ime zajednice od pokojne sestre oprostila se s. M. Mirela Delonga.

Jedna izreka kaže da je svako novorođeno dijete znak Božje ljubavi prema nama. Tako je Bog u svojoj ljubavi 28. svibnja 1940. godine u ovaj život pozvao djevojčicu, kojoj su dva dana kasnije roditelji, Jakov i Eva, rođ. Đula, na krštenju dali ime Anka. Osim nje ovi pobožni ljudi imali su još tri sina i dvije kćeri.

Tri godine kasnije Jakov je poginuo u ratu, tako da je Eva sama, uz mnogo truda i napora, odgojila svoju djecu. U toj se kući molilo i svetkovao se Dan Gospodnji pa je Anka jednoga takvog dana vidjela nekoliko sestara milosrdnica u svojoj crkvi, u Otoku kod Sinja, kako pobožno mole i ona je poželjela biti poput njih. Ovu je svoju želju otkrila svojoj majci tek kada je imala devetnaest godina, nakon čega je 1959. godine stupila u samostan.

Ulaskom u novicijat dobila je ime s. M. Ljiljana. Prve zavjete položila je 9. svibnja 1961., a doživotne 23. kolovoza 1966. godine. Na službi je bila u Splitu, Šibeniku, Igalu, Kotoru, Jelsi, Biogradu na Moru i naposljetku u Sinju.

Kada roditelji daju ime svome djetetu, onda imenom žele označiti svoja uvjerenja i koje bi vrijednosti njihovo dijete trebalo nositi kroz život; kada redovnice biraju svoje ime onda je ono njihov program života. S. M. Ljiljana nije birala ni svoje krsno ni redovničko ime. Drugi su joj ga dali. Svejedno, ona je svojim životom opravdala oba imena.

Kao medicinska sestra cijeli svoj život je posvetila malim ili velikim bolesnicima. Dok je bila na dječjem odjelu, sigurno nije brinula samo za tjelesno zdravlje djece nego je poput sv. Ane bila ona koja tješi i poučava. Kao odgovorna sestra na odjelu često se našla u prilici da štiti ostale sestre i u ljubavi pokrije njihove pogreške.

Kasnije, u vrijeme Domovinskog rata, dok je bila u Biogradu i dok je radila svakodnevno pod općom opasnosti, jer je bolnica bila više puta granatirana, njegujući ranjenike, pružala im je nadu u bolje dane. S istim žarom nastavila je svoje milosrdničko poslanje i u Sinju, preuzevši vodstvo Doma za stare i nemoćne. Pa i nakon što je oslobođena dužnosti jer je ušla u određene godine koje su je ograničavale u mnogočemu, ona je uvijek bila spremna pomoći kad god bi bilo potrebno. Pazila je na slabije od sebe i pomagala sestri koja je odgovorna za bolesne sestre.

Vrijeme došašća u kojem se nalazimo poziva nas da pripravimo put Gospodinu. Put kojim mi idemo ostavlja trag za one koji idu nakon nas tim istim putem. Tako svi mi ostavljamo svoj trag i što bolje čistimo put kojim smo prošli to će put biti prohodniji za one nakon nas.

I s. M. Ljiljana ostavila je svoj trag. Pamtit ćemo je po njezinoj vedrini i raspoloženju za šalu, pa i na svoj račun, a ako se netko pita kako je uspjela sačuvati vedrinu, to je zato jer je znala oprostiti. Nije bila opterećena ako bi joj bila učinjena kakva nepravda. To je bio njezin način da opravda svoje redovničko ime – čuvala se čistom od zlopamćenja.

Draga s. M. Ljiljana, prije nego si otišla u bolnicu na operaciju, ti si s toliko povjerenja u Božju ljubav pristupila sakramentu bolesničkoga pomazanja. Stoga mi vjerujemo da si sada ugledala lice Svevišnjega i da već sada slaviš vječno slavlje. Tvoje došašće je završilo.

Moli za svoju Družbu. Oprosti nam, ako smo se ikad ogriješili o tebe, a mi ovdje molimo Božje milosrđe da tebe očisti od krivice, ako je koja na tebi još ostala.

Neka ti Gospodin udjeli vječni mir.

(sDV)

08.jpg

SPLIT - Kapela Navještenja Gospodinova

NEDJELJA
7.00 – Molitva časoslova

7.30 – Sveta misa

PONEDJELJAK – SUBOTA
6.30 – Molitva časoslova
6.50 – Sveta misa

ČETVRTAK
7.30 – 18.00 – Euharistijsko klanjanje