Blago milosrdnima, oni će zadobiti milosrđe

Sv. Vinko, Split 2021.

Drage sestre,

večeras kada slavimo sv. misu u čast vašeg utemeljitelja sv. Vinka želim na poseban način moliti s vama za sve vas, za vašu Družbu i za vaša duhovna zvanja kako u vašoj Družbi tako i u našoj nadbiskupiji. Želim razmišljati s vama o jednoj od temeljnih misli kojom je sv. Vinko bio zaokupljen i koju je želio staviti u srž svoga djelovanja i vašeg redovničkog poslanja. Riječ je, dakako, o milosrđu. Čuli smo da Isus u petom blaženstvu blaženima proglašava milosrdne (Mt 5,7). Tu misao i to poslanje kao svojevrsni program ostvarenja vaše osobne svetosti i svetosti zajednice vi nosite u svome nazivu: sestre milosrdnice. Milosrđe je bit vašega poziva, djelovanja i ostvarenja. Zato s vama želim razmišljati o milosrđu oslanjajući se na misao i primjer vašega svetog utemeljitelja.

1. Latinska riječ za milosrđe je misericordia koja je sastavljena od dvije riječi: miseria što znači jad, bijeda i cor što znači srce, tj. srce osjeća nečiju bijedu. Milosrđe stoga ima ovo temeljno značenje: podariti drugomu naklonost i ljubav upravo zbog bijede i neuglednosti njegova položaja; suosjećati s drugim u njegovom jadu i pobrinuti se za njega kako bi mu se povratilo dostojanstvo. Sv. Augustin kaže „O milosrđu se govori kada tuđa tuga dotakne i uzdrma vaše srce“. Božja ljubav za čovjeka nije bilo kakva ljubav: ona je milosrdna ljubav. Bijeda ljudskog položaja nakon prvoga grijeha pokreće njegovo srce, poistovjećuje se s  nama i šalje svoga Sina koji nam povraća izgubljeno dostojanstvo.

Sveti je Vinko to dobro shvatio kada je siromahe nazvao vašim gospodarima, a prve milosrdnice „sluškinjama siromaha“. Htio je naglasiti da je upravo bijeda njihova položaja glavni razlog naklonosti i pokretačka snaga djelovanja sestara. Sluškinja je slijepo poslušna onomu komu služi, ne čeka zapovijedi nego predusreće potrebe, ne postavlja pitanja niti pregovara o uvjetima. Jednostavno služi. Tako milosrdna ljubav služi bijednima. Vinko je prve sestre nazivao sluškinjama.  „Kćeri kršćanske ljubavi“ je naziv koji su im dali siromasi, koji je iznikao iz njihove vjernosti poslanju koje im je povjereno. Što se više ponizujemo, Božja nas ljubav više uzvisuje.

2. U biti milosrdni su oni koji pokazuju ljubav prema drugima  na način na koji Bog ljubi misli i osjeća za čovjeka, koji postupaju s ljudima onako kako Bog postupa prema nama.

Milosrđe je ljubav prema drugome, dakle odnos. Čovjek koji je okrenut samo sebi, čovjek je bez milosrđa u svom srcu  te ga ne može pokazati ni u svom životu. Milosrdan je onaj čovjek koji potrebe drugih jače osjeća nego vlastite potrebe, a patnja drugih ga više pogađa nego vlastita. Ovo milosrđe nije moguće sve dok čovjek svjesno ili nesvjesno promatra sebe kao središte svemira. Milosrđe je stvarna i osobna ljubav prema drugome. Danas je sasvim normalno iskazivati ljubav prema cijelom čovječanstvu proklamirajući neka apstraktna načela a prezirati i ne vidjeti konkretne potrebe svojih bližnjih. Milosrđe je djelotvorna ljubav prema drugome. Ono nije samo naravni osjećaj naklonosti, nego ostvarenje istinske ljubavi u životnoj stvarnosti. Ostvaruje se u djelovanju prema pojedinom i konkretnom čovjeku. Ideal takve ljubavi nije ostvaren sve dok ona ne iziđe iz dubine srca. Milosrđe stanuje u srcu, ali se izražava i ostvaruje rukama. Milosrđe je suosjećanje s drugom osobom, ne usmjerava se slijepo na nju kao na neki predmet svoga djelovanja, nego razborito suosjeća s njome, promatra život s njezine točke gledišta. To je sposobnost staviti se u kožu drugoga i gledati njegovim očima, razmišljati njegovim umom, osjećati njegovim srcem.

Da milosrđe stanuje u srcu a izražava se rukama, sv. Vinko je posvjedočio cijelim svojim životom. Toliko ga je obuzimala revnost za duše te je smatrao da nema pravo na odmor. Kad bi se umoran vraćao u Pariz iz okolnih župa u kojima je držao misije, činilo mu se da bi gradska vrata trebala pasti na njega i usmrtiti ga jer se vraća u grad dok druga mjesta čekaju na djela milosrđa, osobito na ona duhovna kako ljudi ne bi umrli u grijesima i bez obraćenja. Ta ga je misao pratila pri svakom povratku iz misija.

3. U nekim stvarima se milosrđe i ljubav slažu, u nekima razlikuju, poput voda koje mogu imati dva različita izvora - ali se susreću u toku. Ljubav je opsežnija od milosrđa. Voli  širinu i slobodu. Milosrđe je usmjereno prema onima koji su bijedni i nemoćni. Ljubav ima veći obzir. Ona je poput prijatelja koji posjećuje one koji su dobro. Milosrđe je poput liječnika koji posjećuje samo one koji su bolesni. Također, ljubav djeluje više iz naklonosti. Milosrđe djeluje iz principa savjesti. Milosrđe pruža ruku drugome. Ljubav daje svoje srce drugome. Milosrđe pretpostavlja problem. Ljubav može djelovati kad nema problema. Ljubav voli čak i kada nema potrebe. Milosrđe djeluje zbog potrebe; ljubav je nošena osjećajima, bez obzira postoji li potreba ili ne. Milosrđe je rezervirano za vrijeme nevolje; ljubav je stalna. Ne može biti istinskog milosrđa bez ljubavi, ali ne može postojati prava ljubav bez milosrđa. Upravo  je milosrdna ljubav  savršenstvo svake ljubavi.

Milosrđe ima jako puno zajedničkog s opraštanjem, ali se razlikuje od njega. Božje oproštenje naših grijeha proizlazi iz njegovog milosrđa. Ali milosrđe je veće od oproštenja, jer Bog je milosrdan prema nama čak i kada ne griješimo, kao što mi možemo biti milosrdni prema onima koji nikada nisu učinili ništa protiv nas. Božje milosrđe ne oprašta samo našim prijestupima, već nas predusreće u  našim slabostima i potrebama.  Kao što milosrđe proizlazi iz ljubavi tako oproštenje istječe iz milosrđa. Kao što je ljubav veća od milosrđa tako je i milosrđe veće od oproštenja.

Milosrđe je također povezano s milošću. Ona iz ljubavi izlazi baš kao što oproštenje istječe iz milosrđa. Milost i milosrđe imaju najbliži mogući odnos; ipak su različiti. Milosrđe ima veze s boli, bijedom i nevoljom – s posljedicama grijeha. Bilo zbog naših pojedinačnih grijeha ili zbog grešnog svijeta u kojem živimo, svi su naši problemi u biti problemi grijeha. Upravo s tim problemima milosrđe pomaže. Milost se, s druge strane, bavi samim grijehom. Milosrđe se bavi simptomima, milost s uzrokom. Milosrđe nudi olakšanje od kazne; milost nudi pomilovanje za zločin. Milosrđe ublažuje bol; milost liječi bolest. Kada je dobri Samaritanac liječio rane čovjeka koji je bio pretučen i opljačkan, pokazao je milosrđe. Kada ga je odveo u najbliži gostinjac i platio smještaj dok ne ozdravi, pokazao je milost. Njegovo milosrđe ublažuje bol; njegova milost osigurava ozdravljenje.

Milosrđe je također povezano s pravednošću, iako se na prvi pogled čini da su nespojivi. Pravednost daje upravo ono što zaslužujemo; dok milosrđe daje on što nam je potrebno a to ne zaslužujemo. Stoga je nekim ljudima teško razumjeti kako Bog može istodobno biti pravedan i milosrdan prema istoj osobi. Milosrđe koje zanemaruje grijeh nije pravo milosrđe. Takva vrsta milosrđa je uobičajena u naše vrijeme. Smatra se da je nepristojno i uvredljivo držati ljude odgovornima za njihove grijehe. Odbacivanjem pravednosti odbacujemo i milost. Zanemarivanjem grijeha niječemo istinu. Milosrđe i istina su nerazdvojni i idu ruku pod ruku. Sv. Toma kaže: „Pravednost bez milosrđa je okrutnost; milosrđe bez pravednosti je rasulo. I okrutnost i rasulo su opačine“. Milosrđe je, dakle, više od oprosta, a manje od ljubavi. Razlikuje se od milosti i jedno je s pravdom.

Ljubav, opraštanje, milost i pravednost kod sv. Vinka nalaze pravu mjeru upravo u njegovoj sposobnosti da prepozna problem i ponudi rješenje stavljajući sebe u drugi plan. Jednom kad bi prepoznao da Bog od njega traži konkretno djelovanje, nestajali su ljudski obziri, nutarnja kolebanja i stah od toga da sebe stavi na prvo mjesto. Izmicao je da bi dao prostora Bogu.  Stoga je njegovo apostolsko djelovanje plodno i raznovrsno, od misija po župama, do obnove klera i osnivanja i vođenja zajednica. Potreba njegove gorljivosti za duše danas je aktualna kao možda nikad dosad.

4. Čisto milosrđe je Božji dar. To nije čovjekov prirodni atribut, već je dar koji dolazi s novim rođenjem. Možemo biti milosrdni u punom smislu i s pravednim motivom samo kada iskusimo Božje milosrđe. Milosrđe je samo za one koji su kroz milost i božansku moć ispunili zahtjeve prva četiri blaženstva. To je samo za one koji se djelom Duha Svetoga ponizno klanjaju Bogu u siromaštvu duha, koji tuguju i okreću se od svoga grijeha, koji su krotki i podložni njegovoj kontroli i koji gladuju i žeđaju iznad svega za njegovom pravednošću. Put milosrđa je put poniznosti, pokajanja, predanosti i svetosti. Bog je izvor milosrđa. Upravo stoga što u Bogu imamo izvor milosrđa, možemo slijediti Isusovu zapovijed: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6,36).

5. Milosrđe se može očitovati u tjelesnim djelima milosrđa: gladna nahraniti; žedna napojiti; gola odjenuti, gosta primiti, bolesna pohoditi, sužnja posjetiti i mrtva ukopati, ali još više onim duhovnima: neodlučna savjetovati, neuka poučiti, grešnika pokarati, tužne utješiti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi i za žive i mrtve Boga moliti. Vjerujem da ćemo se složiti da daleko bolje vršimo tjelesna djela milosrđa nego duhovna. Danas imamo različite karitativne i humanitarne ustanove koje rješavaju materijalne probleme. Očito smo zaboravili na duhovna djela milosrđa i dosta puta nam se događa da imamo uza se subrata grešnika ali nikada i ne pokušamo nešto učiniti da spasimo njegovu dušu i da ga izbavimo iz njegova grijeha.

Tu možete puno naučiti od svoga utemeljitelja. Koliko god nije zanemarivao tjelesna djela milosrđa, daleko su mu važnija bila duhovna. On je pokrenuo silnu rijeku darežljivosti i dobročinstava bogatih slojeva društva kako bi siromasima osigurao hranu i lijekove, ali pravu i istinsku bol mu je zadavala duhovna bijeda: nepoučenost u vjeri, zapušten duhovni život Božjega naroda i nepoučenost i loša disciplina klera. Ako promislite o svome poslanju u današnjem svijetu, drage sestre, lako se možete osjetiti gotovo suvišnima jer mnoge djelatnosti koje su vam bile bliske danas bolje obavljaju društvene institucije. Zašto radije ne promišljate o onome u čemu ste nezamjenjive? Duhovna djela milosrđa moći ćete činiti samo ako i same budete duhovne jer nećete moći dati ono što nemate. Sv. Augustin lijepo napisa: „Ako plačem za tijelom iz kojeg je duša otišla – kako ne plakati za onom dušom iz koje je Bog otišao!“ Što vrijedi spasiti čovjekovo tijelo a ništa ne učiniti za njegovu dušu i vječno spasenje. To i nevjernici čine.

6. Usred našeg korumpiranog, egocentričnog i sebičnog društva koje nam govori da zgrabimo sve što možemo uzeti, Božji glas nam govori da darujemo sve što možemo dati. Pravi karakter milosrđa je u darivanju – davanju suosjećanja, davanju pomoći, davanju vremena, oprosta, novca, sebe. Važno je da Vinkove milosrdne sestre budu svjesne ozbiljnosti svoga poslanja. Milosrđe, drage sestre, za vas nije samo naziv koji ste naslijedile. Ono je po konstitucijama Družbe kojoj pripadate postalo program ne samo vašeg djelovanja nego i osobnog posvećenja, pa ako hoćete i spasenja. Amen.

04.jpg

SPLIT - Kapela Navještenja Gospodinova

NEDJELJA
7.00 – Molitva časoslova

7.30 – Sveta misa

PONEDJELJAK – SUBOTA
6.30 – Molitva časoslova
6.50 – Sveta misa

ČETVRTAK
7.30 – 18.00 – Euharistijsko klanjanje