SPLIT: PROSLAVA BLAGOVIJESTI

Ovogodišnjoj proslavi naslovne svetkovine naše Provincije, svetkovini Navještenja Gospodinova, prethodila je kao i do sada trodnevna duhovna priprava.

Prvog dana priprave svečano euharistijsko slavlje predslavio je don Ivan Terze. U prigodnoj riječi homilije potaknuo nas je na molitvu za dar razlučivanja kako bismo znali prepoznati ono što dolazi od Boga kako bismo tako stekli raspoloživo srce koje se iz ljubavi stavlja u službu Božju. Odnosno, kako bismo pune vjere stavile svoj život u potpunosti u Božje ruke i prepustile mu da on upravlja našim danima.

Drugog dana euharistijsko slavlje s nama je slavio don Tomislav Bašić. Lomeći evanđeoski tekst pozvao nas je razmišljanje o služenju istaknuvši kako je bit kršćanskog, a napose redovničkog života služiti Isusu u bratu čovjeku, a sve iz ljubavi koja svoj izvor ima u Bogu. Sam Bog poslao je Sina svoga iz ljubavi prema nama i taj Sin nas poučava da nije došao da mu služimo nego da on služi i tako nas pouči kako bismo i mi to mogli činiti. Otkriti tu ljubav u sebi najveće je bogatstvo. Tu ljubav otkrili su i Marija i Josip i, povjerovavši u nju, postali su sudionici povijesti spasenja. Bog ju je i nama pokazao toliko puta u našem životu – odgovorimo na nju prenoseći je drugima po svakodnevnom služenju.

Trećeg dana, slaveći s nama euharistijsko slavlje, don Mato Brečić pozvao nas je da se zagledamo u Blaženu Djevicu Mariju – uzor poniznosti. Pred nas je stavio sliku Djevice Marije koja je, rekavši zgodno, bila prazna sobom, a ispunjena Bogom. Ona koja je znala da je sve što ima i prima zapravo dar od Boga i iz tog priznanja mogla je zapjevati: „Veliča duša moja Gospodina, što pogleda na neznatnost moju...“ U daljnjem razmišljanju pozvao nas je da promislimo jesmo li svjesne zahvata Božje milosti u svom životu? A od BD Marije možemo naučiti da biti ponizan znači biti ovisan o Bogu, a biti ovisan o Bogu znači imati povjerenje u Boga.

Sabirući tako tijekom tri dana blagodati dara razlučivanja i služenja okrunjeno u kreposti poniznosti, dočekale smo radosni dan svetkovine Navještenja Gospodinova. Jutarnje euharistijsko slavlje i prigodna riječ fra Nikole Žulja, našeg kapelana uz 24-satnu „živu krunicu“ blagoslovljena je rosa milosti za naše zajedništvo koje je uvir opet imalo u večernjem euharistijskom slavlju. U zajedništvu s fra Nikolom Žuljom, fra Josipom Cvitkovićem i p. Vatroslavom Halambekom, predslavio ga je don Franjo Frankopan Velić. Liturgijsko pjevanje animirao je sestarski zbor pod ravnanjem s. M. Mirte Škopljanac Mačina.  Don Franjo Frankopan nas je pozvao na radost služenja naglasivši prijeko potrebnu baš radost. Ona prava istinska radost bila je i punina anđelova pozdrava – jer prema grčkom prijevodu, anđeo je pozdravio Mariju sa „Raduj se Marijo!“ i njen mir, tišina, povjerenje dolazi iz te radosti i ona može reći „Evo službenice Gospodnje“. A upravo milosna snaga te radosti pomagali su joj i kroz sve daljnje situacije – od Kane do Kalvarije – da ostane mirna, da sačuva mir i povjerenje i nikada ne posumnja. To nas potiče da i mi dopustimo Božjoj Riječi da nas iznova svakog dana puni radošću koja će nam pomagati kroz sve situacije našeg života. Na kraju, čestitajući nam naslovnu svetkovinu, zaželio nam je upravo to: Božju radost i Božji mir.  (sad)