U nedjelju, 14. kolovoza 2022., u kapeli naše Provincijalne kuće u Splitu, dvanaest sestara svečano je obnovilo svoje zavjete i obilježilo zlatne i dijamantne redovničke jubileje. Euharistijsko slavlje predvodio je don Tomislav Bašić u zajedništvu s fra Ivanom Škopljancem Mačinom. Pjevanje je animirao sestarski zbor pod ravnanjem s. M. Mirte Škopljanac Mačina.

Pedesetu obljetnicu zavjeta proslavile su: s. Anka Špralja, s. M. Jelena Grgat, s. Marina Vugdelija, s. M. Zrinka Marković, s. Mirjam Škopljanac Mačina, s. Elizabeta Škoro i s. Anđela Milun. Proslavi nije mogla nazočiti s. Snježana Bešlić. Šezdesetu obljetnicu proslavile su: s. Ana Gelo, s. M. Kruna Grgat, s. Klarisa Vrdoljak, s. Bernardina Crnogorac i s. M. Stella Žižić Gušo.

Don Tomislav se u propovijedi biranim riječima obraćao sestrama jubilarkama potičući ih da budu radosne i ponosne jer je Bog okrunio njihovu vjernost koja je tijekom godina znala proći kroz poteškoće i kušnje nošena milostima, blagoslovima i radostima.

Osvrćući se na evanđeoski tekst, don Tomislav je naglasio kako je Evanđelje jasan pokazatelj da Isusov učenik mora težiti uvijek tome da iznađe načina kako uvijek i u svemu učiti i rasti. Jer kao što za svoja zanimanja nastojimo uvijek napredovati, biti bolji i u skladu s vremenom, još više moramo težiti rastu u vjeri i svome zvanju hraneći se onim što će nam najbolje u tome pomoći, a to je Riječ Božja. U tekstu Evanđelja u kojem Isus govori što je potrebno napraviti onima koji ga žele nasljedovati – a treba ostaviti sve i jednostavno krenuti – pomalo možemo reći da Isus šokira i začuđuje u toj radikalnosti. I zato ne čudi što se nađe i onih koje uhvati strah i osjećaju da to nadilazi njihove snage te odustaju i okreću se natrag. Zato don Tomislav još jednom naglašava ljepotu proslave jubileja jer su sestre ustrajale i nisu se okrenule od Isusa. Pitanje poziva pak nije pitanje samo jednog trenutka ni pitanje jednog odgovora, nego ga treba svaki dan ponavljati jer Bog ne zove za određeni broj godina nego do kraja. Da će uvijek biti lako, nije nigdje obećano; da je Isus pomalo oštar kod opomene samih apostola a i nas, i to stoji, ali nema li na to pravo? Jer, teško je svjedočiti i biti istinski svjedok ako se oduševimo za nešto, a onda olako odustajemo od toga. Treba nastojati biti hrabar i uporan. Kad orač iz evanđeoske slike stavi ruku na plug ne okreće se svaki čas nazad jer će mu brazda biti kriva a oranje nikakvo. Treba gledati naprijed i živjeti dostojno kršćanskog poziva ne bojeći se umora, žrtava, kušnji pa će i samim time radost biti veća.

Svoju je propovijed don Tomislav završio pričom kojom se obratio ponajprije jubilarkama. Priča govori o tome da je najstariji član jednog plemena u Maroku imao zadatak svakog jutra pri izlasku sunca uzlaziti na brdo kako bi ondje u ime svoje braće koja spavaju zahvalio Suncu koje izlazi. Takav zadatak imaju oni koji su pozvani živjeti bliže Bogu, takav zadatak već 50 i 60 godina žive i naše jubilarke zahvaljujući svakodnevno u ime čovječanstva Suncu koje nikad ne zalazi. Na koncu to je zadatak i svih nas ostalih koji smo se odazvali na Kristov poziv ostavljajući iza sebe sve ono što bi nas moglo priječiti u ostvarenju tog cilja. A takav poziv, takav zadatak nikako nije sebičan nego ispunjen ljubavlju prema svim ljudima, a ponajprije prema onoj Ljubavi koja je nas prije uzljubila i žrtvovala se za sve nas. Na Ljubav odgovor mora biti ljubav, a to je najlakše postići kroz molitvu i žrtvu kao što nas je Krist poučio i primjerom pokazao. Samim tim poticajima don Tomislav je još jednom čestitao sestrama na lancu – ukupnog broja – od 700 godina redovničkog života.   

Radosno druženje nastavilo se i kod zajedničkog blagdanskog stola. U ime Provincije sestrama je čestitala provincijalna poglavarica s. M. Andrijana Mirčeta, a u ime sestara jubilarki okupljenima se obratila s. Bernardina Crnogorac zahvalivši svima koji su doprinijeli tom radosnom zajedništvu. (sad)

03.jpg