sLjerkaU Splitu je 18. listopada 2018. blago u Gospodinu preminula naša draga sestra Ljerka (Dinka) Huljev. Doživjela je 89 godina, a u milosrdničkom je zvanju 69 godina Bogu i bližnjemu služila. Pokopana je 19. listopada na Lovrincu, a sprovodne obrede i svetu misu zadušnicu, koja je slavljena u kapeli samostana svetog Vinka poslije sprovoda, predvodio je fra Petar Lubina.

Na Lovrincu se u ime Provincije od pokojne s. Ljerke oprostila s. M. Gracijana Gracin.

Sestra Ljerka Huljev, krsnim imenom Dinka-Smilje, rođena je 28. studenoga 1928. godine u Primoštenu kao najstarije dijete oca Ive i majke Vojke (Filipe), rođ. Miliša. Roditelji su imali još pet kćeri i dva sina. Brojna obitelj raspršena od Primoštena do Kalifornije sve do zadnjih dana pratila je s. Ljerku kao i onih prvih godina.

U rodnoj župi prima sakramente krštenja, pričesti i krizme, redovito ide na misu i pjeva u zboru. Tada su u župi djelovale sestre klanjateljice Krvi Kristove koje su svojim djelovanjem privukle i Dinku. Često zalazi kod sestara i moli s njima. Želi ići u samostan, ali u tim teškim i neizvjesnim ratnim i poratnim godinama ta Družba nije primala kandidatice. Dinka se utječe Nebu obavljajući pobožnost prvih petaka da riješi njezine zapreke. Dobiva adresu naše zajednice u Splitu i piše molbu da je prime u samostan, o čemu nitko u obitelji nije znao. Kad je ukućanima rekla da je primljena u samostan, bilo je i protivljenja, no Dinka ipak dolazi u samostan u Splitu u rujnu 1947. godine. Kako je obitelj bila imućna, nije čudna kriza tih prvih samostanskih dana koju ovako opisuje: U samostanu su me časne odmah obukle u robu kandidatice, na glavu mi metnule nekakvu mrežu… haljina mi je izgledala prosjačka… Nakon desetak dana samostanskog života ja hoću kući… Jedna mi je novakinja prišla i kaže: Ideš kući? Krist je vrijedan svega, a ti bi kući. Što ćeš tamo? Tebi je mjesto ovdje. Slomila me. I tako odustaje od namjere da se vrati kući.

Uoči Blagovijesti 1949. započinje novicijat. Njezina generacija prolazi posebno mučan put poslijeratnih godina kad je sve što je imalo ikakvu vezu s Bogom i Crkvom bivalo progonjeno na razne načine. Prije polaganja zavjeta UDBA poziva novakinje na ispitivanje, traži da napuste samostan, nudi im posao i stan. Budući da one sve odbijaju, pod prijetnjom zatvora od njih se traži da napuste Split u roku od 24 sata. Tada i s. Ljerka odlazi kući, u Selo – svoj Primošten. Da izbjegne odlazak s komunističkom omladinom na prugu Brčko – Banovići, roditelji je šalju u Zagreb kod rodbine. Ondje preko ispovijedi upoznaje slugu Božjega fra Antu Antića i izabire ga za duhovnika. Kroz molitvu i razgovor s časnom majkom vraća se u samostan, i to u Dubrovnik gdje u tajnosti s kolegicama polaže prve zavjete na Veliku Gospu 1951. godine. Doživotne zavjete polaže u Splitu u rujnu 1954. godine.

Nakon prvih zavjeta u Zagrebu završava bolnički tečaj te odlazi u bolnicu u Risnu 1953. godine. Od 1966. godine radi u Trebinju u bolnici. Tih godina s drugim sestrama iz zajednice djeluje i pastoralno, pomažući po okolnim župama kako bi liturgija i liturgijski prostor bili što dostojniji Oca Nebeskog. U Trebinju ostaje do umirovljenja 1984. godine. Tada odlazi u Zlarin za predstojnicu, uređuje crkvu i vodi crkveno pjevanje. Godine 1990. dolazi u provincijalnu kuću u Split i preuzima novu dužnost u rezidenciji Družbe Isusove. Uz kućne poslove svira i vodi pjevanje u samostanskoj crkvi sve do 2012. godine. Od tada pa do ovog ljeta sudjeluje u životu zajednice koliko joj snage dopuštaju. Posljednjih nekoliko dana sve njezino postojanje bilo je vapaj za drugom obalom. U rano jutro 18. listopada 2018. preselila je Ocu.

Draga naša s. Ljerka! Jednom ste, sjećajući se svojih ljetnih pastoralnih djelovanja u Stanovima tijekom godišnjih odmora, rekli: Tko može zaboraviti ona plemenita dječja stanarska lica, na onom žarkom ljetnom suncu, u kamenjaru… Sad kad ste prešli granicu ovozemnoga, smijemo reći – osobito mlađe sestre s kojima ste imali svoj sasvim osobit i obostrano vedar odnos: Tko može zaboraviti one vaše strelovite i duhovite primjedbe, komentare, zamjećivanja! Jesmo li doista, koliki god bio broj naših dana, sve do kraja očiti pokazatelj onog od čega smo sazdani – loze, masline, kamena i drače… Je li poticaj sestre novakinje onih prvih dana samostanskog života u onoj prvoj krizi kao i podrška s. M. Vjere i s. M. Josipe tih prvih dana i godina, imao snagu za još mnoge godine, za nadolazeće krize i križeve kojih je sigurno bilo…? Vaše utjecanje nizu molitvenih dana od pobožnosti prvih petaka do niza subota Majci Mariji koju u rodnom Primoštenu posebno častimo kao Gospu od Loreta ostaje i kao sigurnost – moguće je biti svoj i biti Božji!

Po zagovoru Marije Majke, vašeg slatkog pokoja neka bude kako pjeva vama osobito draga pjesma Gospi: A kad s ovog svijeta moja duša pođe, Majko daj da dođe među svetih zbor!

Počivala u miru Božjem!

Molimo za pokojnu sestru Ljerku da joj Gospodin kojemu je za života služila bude milostiv i udijeli joj radost vječnoga blaženstva.

09.jpg

SPLIT - Kapela Navještenja Gospodinova

NEDJELJA
7.00 – Molitva časoslova

7.30 – Sveta misa

PONEDJELJAK – SUBOTA
6.30 – Molitva časoslova
6.50 – Sveta misa

ČETVRTAK
7.30 – 18.00 – Euharistijsko klanjanje