Mučenice2U Gospiću je 16. svibnja svečano proslavljena 72. godišnjica mučeničke smrti milosrdnice s. Žarke Ivasić koja je ubijena 1946. godine u Gospiću. Svečano misno slavlje u katedrali Navještenja Blažene Djevice Marije u Gospiću predvodio je mons. Zdenko Križić, biskup gospićko-senjski. Tom je prigodom pročitan Proglas o otvaranju postupka beatifikacije službenica Božjih sestara milosrdnica koje su stradale iz mržnje prema vjeri za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća: s. Žarke Ivasić, s. Kornelije Horvat, s. Lipharde Horvat, s. Geralde Jakob, s. Konstantine Mesar, s. Trofime Miloslavić i s. Blande Stipetić.

ŽIVOTOPISI MUČENICA

Sestra Žarka (Julijana) Ivasić

Rođena je 18. studenoga 1908. u Krašiću, u brojnoj katoličkoj obitelji, od oca Roka i majke Mare, rođ. Penić Ivanko. Krštena je 19. studenoga 1908. u Župi Presvetog Trojstva u Krašiću, Zagrebačka nadbiskupija. Osim s. Žarke, iz ove ugledne katoličke obitelji potječu još dva redovnička zvanja naše Družbe: s. Hildeberta i s. Felicitas. U Družbu je stupila 10. studenoga 1931. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 21. studenoga 1933., a doživotne 21. studenoga 1936. godine u Zagrebu. Svoje služenje Bogu i čovjeku usmjeruje na služenje bolesnicima. Djelovala je u više bolnica: u Gračacu, Banja Luci i Petrinji, a 1939. godine odlazi u bolnicu u Otočac gdje je proživjela teške ratne godine. U bolnicu su pristizali ranjenici pripadnici sukobljenih strana jer su se neprijateljske vojske u Gospiću često izmjenjivale. Sestra je Žarka nastojala svakom pristiglom ranjeniku pristupiti jednako, bez razlike, svjedočeći tako svoje milosrdničko poslanje. U kobnoj noći s 13. na 14. rujna 1943. iznenada su u bolnicu u Otočcu upali ustaški vojnici i poubijali partizanske ranjenike. U noćnom dežurstvu nalazila se upravo s. Žarka. Partizani su je nepravedno optužili da je prokazivala ranjene partizane i sudjelovala u zločinu. Partizanski sud osudio ju je 7. veljače 1946. godine na kaznu smrti vješanjem. Nakon uložene žalbe viši ju je sud »pomilovao« i kaznu preinačio u kaznu smrti strijeljanjem. U 38. godini života, 16. svibnja 1946. godine, strijeljana je na groblju u Gospiću gdje se i danas nalazi njezin grob.

Sestra M. Kornelija (Armina) Horvat

Rođena je 22. prosinca 1886. u Koprivnici, od oca Matije i majke Jelisave, rođ. Srabec. Krštena je 24. prosinca 1886. u Župi sv. Nikole u Koprivnici, tada Zagrebačka nadbiskupija, a danas Varaždinska biskupija. U Družbu je stupila 3. kolovoza 1925. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 16. kolovoza 1926., a doživotne 16. kolovoza 1929. godine u Zagrebu. Nakon zavjeta odlazi u Daruvar i preuzima službu učiteljice u dječjem vrtiću. Zatim je premještena u Jelsu na Hvaru, gdje također vrši službu učiteljice u vrtiću. Presudom Vojnoga suda pri Komandi srednjodalmatinskog otočnog područja od 3. siječnja 1944. osuđena je, zajedno s mjesnim župnikom i šestoricom otočana, na kaznu smrti strijeljanjem. U 58. godini života odvedena je noću iz kuće i strijeljana koncem siječnja 1944. na hvarskom groblju.

Sestra Lipharda (Josipa) Horvat

Rođena je u Varaždinu 6. ožujka 1902. godine, od oca Ljudevita i majke Rozalije, rođ. Cafuta. Krštena je 9. ožujka 1902. u Župi sv. Nikole u Varaždinu, tada Zagrebačka nadbiskupija, a danas Varaždinska biskupija. U Družbu je stupila 1. prosinca 1926. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 21. prosinca 1928., a doživotne 21. studenoga 1932. godine u Zagrebu. Bila je stručna švelja i radila je u bolnici za duševne bolesnike u Vrapču. U noći 15. svibnja 1945. došla je partizanska straža s naredbom vlasti da ustane i pođe s njima. Nije joj pomoglo ni obrazloženje da je medicinske usluge pružala i partizanskoj vojsci. Završila je svoj život u Jazovki u 43. godini života optužena kao državni neprijatelj, zajedno sa sestrama s kojima je radila.

Sestra Geralda (Ana) Jakob

Rođena je 17. srpnja 1906. u Donjarima kod Koprivnice, od oca Josipa i majke Roze, rođ. Tolnaj. Krštena je 23. srpnja 1906. u Župi sv. Barbare u Carevdaru, tada Zagrebačka nadbiskupija, a danas Bjelovarsko-križevačka biskupija. U Družbu je stupila 31. kolovoza 1925. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 21. prosinca 1927., a doživotne 21. prosinca 1931. godine u Zagrebu. Poslije zavjetovanja radila je u gradskoj ubožnici kao bolničarka, a nakon toga premještena je u bolnicu Vrapče gdje je vrlo savjesno radila u ambulanti na teškoj dužnosti s umobolnim pacijentima. U noći 15. svibnja 1945., u 39. godini života, partizani su je odveli zajedno s ostalim sestrama, bolesnicima i ranjenicima te bacili u Jazovku jer je bila svjedokom masakra što su ga u podrumu bolnice vršili nad ranjenicima. Svoje milosrdničko služenje zapečatila je herojskim djelom: komandantu koji ju je odveo u Jazovku prije odlaska dala je injekciju, isprala mu i povila ranu koju je zadobio od ugriza psa.

Sestra Konstantina (Ruža/Roza) Mesar

Rođena je 26. listopada 1907. u Tugonici, Marija Bistrica, od oca Valentina Stubičana Mesara i majke Marije, rođ. Habazin. Krštena je 27. listopada 1907. u Župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Mariji Bistrici, Zagrebačka nadbiskupija. U Družbu je stupila 25. srpnja 1927. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 21. studenoga 1929., a doživotne 21. studenoga 1932. godine u Zagrebu. Radila je u Šibeniku, najprije u kuhinji kod svećenika, a potom je istu dužnost vršila i u šibenskoj bolnici. Neko je vrijeme radila u splitskom sirotištu, a zatim je, shrvana bolešću, otišla u Zagreb. Poslije ozdravljenja radila je u bolnici u Vrapču, gdje je ostala sve do svoje mučeničke smrti. U noći 15. svibnja 1945. u 38. godini života partizani su je odveli i zajedno sa s. Geraldom Jakob i s. Liphardom Horvat bacili u Jazovku.

Sestra Trofima (Mande/Manda) Miloslavić

Rođena je 17. kolovoza 1888. u mjestu Makoše, općina Dubrovnik, od oca Vida i majke Ruže, rod. Kristović. Istoga dana krštena je u Župi sv. Marije Mandaljene u Mandaljeni, Dubrovačka biskupija. U Družbu je stupila 14. siječnja 1912. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1914., a doživotne 3. svibnja 1921. godine u Zagrebu. Radila je kao bolničarka u Mostaru i u Rijeci. Komunističke vlasti odvele su je iz Rijeke u Sloveniju i 1. prosinca 1945. zatočile u Rajhenburgu, Brestanica u Sloveniji. Dana 12. rujna 1950. puštena je na slobodu. Potpuno iznemogla, iscrpljena i shrvana bolešću, stigla je u Goricu u Italiji, gdje je našla utočište kod sestara Naše Gospe, a potom je 20. rujna 1950. prevezena u Družbinu zajednicu u Centocellama, u Rimu. Nažalost, ni najstručnija liječnička pomoć nije joj mogla vratiti uništeno zdravlje. Umrla je u Rimu 26. studenoga 1950. u 62. godini života, od posljedica mučenja u zatvoru. Pokopana je na rimskom groblju Campo Verano.

Sestra Blanda (Katarina) Stipetić

Rođena je 27. lipnja 1889. u Vučiniću, župa Brod Moravice, od oca Ivana i majke Marije, rođ. Kučević (Kučinić). Krštena je u Župi sv. Nikole u Brod Moravicama, tada Senjsko-modruška biskupija, a danas Riječka nadbiskupija. U Družbu je stupila 13. travnja 1912. godine. Privremene redovničke zavjete položila je 15. kolovoza 1914., a doživotne 29. kolovoza 1920. godine u Zagrebu. Poslije položenih zavjeta otputovala je u Bugarsku i radila u Sofiji u domu za nezbrinutu djecu. Odlukom Družbe bila je poslana u Beč gdje je završila učiteljsku školu za bolničarke. Kao nastavnica bolničke škole radila je najprije na državnoj bolničkoj školi, a kasnije na bolničkoj školi sestara milosrdnica na Vinogradskoj cesti u Zagrebu. Bila je vrlo cijenjena i poduzetna redovnica. Dana 29. lipnja 1945. godine presudom Vojnog suda Komande grada Zagreba osuđena je na kaznu strijeljanjem. Odvedena je 30. lipnja 1945. iz Vinogradske bolnice i pogubljena strijeljanjem u 56. godini života. Mjesto strijeljanja i njezin grob do danas nisu poznati.

02.jpg

SPLIT - Kapela Navještenja Gospodinova

NEDJELJA
7.00 – Molitva časoslova

7.30 – Sveta misa

PONEDJELJAK – SUBOTA
6.30 – Molitva časoslova
6.50 – Sveta misa

ČETVRTAK
7.30 – 18.00 – Euharistijsko klanjanje

Nema slika