DSC02497Godišnji izlet – hodočašće redovnica Splitsko-makarske nadbiskupije odveo nas je ove godine na izvore hrvatskoga vjerskog i domoljubnog identiteta.

Prva postaja bila je Biskupija kod Knina s posebnim naglaskom na Gospinoj crkvi iz naše najranije povijesti, iz 9. stoljeća, u kojoj je nađen zabat s prvim likom BD Marije, nama danas poznat kao Gospa Hrvatskog Krsnog Zavjeta. Hodeći kroz našu povijest na riječima fra Petra Lubine, fra Marka Durana i gosp. Gorana Mrnjavca, prof. povijesti i geografije, susreli smo se s kraljem Zvonimirom, Ivanom Meštrovićem, Jozom Kljakovićem i sa svima onima koji su nastojali očuvati hrvatski identitet na tom, povijesno i strateški, vrlo važnom području za našu domovinu.

Nakon Biskupije put nas je vodio prema kraljevskom gradu Kninu i nismo mogli a da od pogleda na sam grad i velebnu stinu na kojoj se ponosno uzdiže tvrđava, ne zapjevamo:

Ja sam stina kralja Zvonimira,
Hrvatska sam od vika vikova.
Darujte mi, braćo, malo mira,
ja sam stina vaših pradidova.

U Kninu smo najprije posjetili franjevački samostan i župnu crkvu sv. Ante u kojoj su nas naši voditelji iscrpno upoznali i s poviješću i sa sadašnjošću života u Kninu, sa svim njegovim teškoćama, ali i ljepotama koje, istina, traže puno žrtve, no iz žrtve se i rađa blagoslov. Euharistijsko slavlje slavili smo u crkvi Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, a predslavio ju je fra Petar Lubina uz koncelebraciju gvardijana fra Marka Durana. S nama redovnicama slavili su i roditelji, rodbina i prijatelji maloga Leona koji je tijekom misnoga slavlja po sakramentu krštenja postao član Crkve i Božje dijete. Prije misnoga slavlja naši nas voditelji nisu propustili upoznati s tom velebnom i posebnom crkvom za sve Hrvate, ali na poseban način za vjernike Kraljevskoga Grada i za njihovu opstojnost na tom području. S posebnim emocijama u tu smo crkvu ušle mi milosrdnice jer je prekrasni i vrlo znakoviti vitraj, koji je krasi, rad naše s. Zdravke, i vjerujem da nas sve to ispunja ponosom i dragošću.

Nakon mise i duhovne okrepe trebalo je i tijelo malo odmoriti i okrijepiti tako da smo se zadržali u dvorani pastoralnoga centra i u zajedništvu blagovali kako je tko i što je tko imao te dijeleći i razmjenjujući ako je netko trebao.

Okrijepljena duha i tijela krenuli smo prema kninskoj tvrđavi i ponosnoj pradidovoj stini. Najprije smo obišli muzej Oluja 95 gdje nas je gosp. Goran kao vrsni povjesničar temeljito proveo kroz sve važnije događaje Domovinskoga rata s posebnim naglaskom na vremenu i događajima koji su prethodili samoj akciji Oluja 1995. i oslobađanju grada Knina. Slijedio je uspon sve do povijesnoga mjesta gdje vijori velika trobojnica – hrvatski barjak koji i danas, po kipu koji je postavljen u neposrednoj blizini, »kao vizionar promatra Franjo Tuđman«. Tu smo opet svi zajedno zapjevali pjesmu pradidovoj stini, a kao molitva za domovinu zaorila je pjesma Bože, čuvaj Hrvatsku.

Strmijim putem sišli smo s tvrđave u spomen na one koji su, oslobađajući Knin, tim putem uznijeli na tvrđavu hrvatski barjak i zaslužili sve što danas živimo i imamo – Domovinu.

S tvrđave smo, zahvaljujući žaru i domoljubnom zanosu kojim je govorio gosp. Goran, sišli obnovljena ponosa na sve ono kroz što se rađala naša Hrvatska, cijeneći još više sve što su za nas Hrvate u neljudskim uvjetima i kroz razna mučenja podnosili naši branitelji pod vodstvom zaslužnih, mudrih i hrabrih ljudi, od prvoga hrvatskog Predsjednika preko svih ostalih.

Opraštajući se s kraljevskim gradom Kninom i našim domaćinima, krenuli smo nošeni ponosom, radošću i molitvom na još jedan izvor hrvatstva – do crkve svetog Spasa u mjestu Cetina u kojem se nalazi izvor rijeke Cetine. I tamo smo se vratili u stoljeća naših kraljeva i kneževa i drugih zaslužnih velikana. Velebnu starohrvatsku crkvu svetog Spasa, ukrašenu djelomično hrvatskim pleterom, podigao je jedan od njih »cetinski župan Gastika (Gostiha) u sjećanje na svoju majku i svoje sinove« kako je zabilježeno na pronađenim ulomcima oltarne ograde.

Mjesto Cetina bilo je zadnja postaja našega izleta – hodočašća izvorima hrvatskog identiteta. Razmjenjujući međusobno dojmove, moleći u redovničkom zajedništvu za blagoslov naše Domovine, vratili smo se u Split.

Sve skupa zahvalne smo ponajprije Bogu za naš hodočasnički redovnički susret i za prekrasni sunčani dan kojim nas je obdario. Zahvalne smo ocu nadbiskupu Marinu koji nam je izlet omogućio i, na poseban način, fra Petru Lubini koji je sve organizirao unijevši cijeloga sebe kako bi sve proteklo u najboljem redu na radost i zadovoljstvo svih. Uz zahvalnost svim sestrama još se samo može reći: Vidimo se i dogodine!

 (sad)

 

 

03.jpg

SPLIT - Kapela Navještenja Gospodinova

NEDJELJA
7.00 – Molitva časoslova

7.30 – Sveta misa

PONEDJELJAK – SUBOTA
6.30 – Molitva časoslova
6.50 – Sveta misa

ČETVRTAK
7.30 – 18.00 – Euharistijsko klanjanje