mavričDragi članovi Vinkovske obitelji,
milost i mir Isusov bio uvijek s vama!

Sa snažnim osjećajima radosti i zahvalnosti prema svakomu od vas što ste u službi našim »gospodarima i učiteljima« posvuda po svijetu, obraćam vam se prvi put u svojstvu vrhovnoga poglavara. Želio bih izraziti svoju duboku zahvalnost i divljenje svakomu od vas koji živite po najzabitnijim mjestima svijeta i poslužujete siromahe kao svjedoci Isusove ljubavi!

Svi smo mi poslužitelji i veličanstvena je spoznaja da nikada nismo sami u toj službi. Isus, naša Majka Marija, sveti Vinko Paulski, sveta Lujza de Marillac i svi blaženici i svetci Vinkovske obitelji prate nas na tome putu.

Želim iskoristiti ovu priliku i zahvaliti iz dubine srca o. Gregoryju Gayu, našemu vrhovnom poglavaru tijekom prethodnih 12 godina, kao i svim ostalim suradnicima i voditeljima vinkovske obitelji na međunarodnoj, nacionalnoj i mjesnoj razini koji su neumorno i s mnogo zanosa i požrtvovnosti vršili svoju službu omogućujući da Radosna vijest nježno i učinkovito dopre do siromaha.

Koristim isto tako ovu priliku da moja iskrena zahvalnost dosegne sve vas – članove različitih ogranaka vinkovske obitelji – koji ste mi pisali prigodom izbora za vrhovnoga poglavara, izrazili mi svoje tople čestitke i na poseban način zajamčili mi vjernost po svojim molitvama. Budući da mi neće biti moguće zahvaliti svakome ponaosob, znajte da je svatko od vas osobno uključen u ove moje riječi zahvalnosti i u obećanje da ću svakodnevno moliti za vas.

Ovo je vrijeme »izuzetne milosti« koju nam Providnost daruje za nadolazeću četiristotu obljetnicu (1617. – 2017.) naše duhovnosti i zajedničke vinkovske karizme. Brojni među vama već su uobličili opsežne planove s ciljem osnaženja naše vinkovske duhovnosti i karizme na mjesnoj, područnoj i međunarodnoj razini te ohrabrili i ostale osobe da slijede isti put. Pozivam sve vas da zacrtane prijedloge poduprete na najbolji mogući način i da zajedno s drugima osmišljavate ovo »vrijeme posebne milosti« planirajući i djelujući zajedno.

Moto cjelokupne vinkovske obitelji za 2017. koje će sve prožeti jest: »Stranac bijah i primiste me« (Mt 25, 35). Usmjerujući svoj pogled na braću i sestre, poglavito na one najzapuštenije za koje se nitko ne zauzima, a želeći biti sigurni da naša razmišljanja, pokušaji i djelatnosti idu u pravom smjeru, na nama je da započnemo. Svetkovina svetoga Vinka Paulskoga pruža nam novu prigodu promotriti Vinkovu motivaciju, način razmišljanja i djelovanja.

Teolog Karl Rahner krajem 20. stoljeća izgovorio je proročke riječi: »Kršćani 21. stoljeća ili će biti proroci ili ih ne će biti.« Zašto mi ne bismo mogli za svetoga Vinka reći da je on bio »mistik kršćanske ljubavi«?

Htio bih pozvati i ohrabriti svakoga od vas i pojedinačno i kao članove skupine da razmišljamo, planiramo i djelujemo prema sljedećem pitanju:

Zašto i pod kojim vidom mogu opisati Vinka kao mistika kršćanske ljubavi?

Upitao sam to trojicu naše subraće koja su u prošlosti razmišljala i pisala o toj temi da s nama ukratko podijele svoje spoznaje. Neka nam to pomogne da obnovimo i produbimo svoje promišljanje.

1. O. Hugh O'Donnell, CM

Svima nam je poznato da je Vinko bio čovjek akcije pa bismo mogli biti iznenađeni da ga isto tako možemo predstaviti i kao mistika. Ali doista, imao je mistični doživljaj Presvetoga Trojstva, poglavito Utjelovljenja, što je onda usmjeravalo sva njegova nastojanja u korist siromašnih osoba. Henri Brémond, eminentni povjesničar francuske škole duhovnosti bio je prvi koji je potaknuo našu pozornost. Rekao je: »To je misticizam (Vinkov) koji nam je podario najveće ljude akcije.« Poslije, André Dodin i José Maria Ibañez, Vinka nazivaju »mistikom akcije«, a Giuseppe Toscani, CM, objedinjuje misticizam i akciju otišavši u središte pitanja nazivajući ga »mistikom kršćanske ljubavi«. Vinko je živio u stoljeću mističara, ali on se dokazao kao mistik Ljubavi.

Biti mistik uključuje iskustvo, iskustvenost otajstva. Prema Vinkovu shvaćanju to pretpostavlja duboko iskustvo Božje ljubavi. Znamo da su otajstva Trojstva i Utjelovljenja bila u središtu njegova života. Iskustvo uključujuće ljubavi Trojstva naspram svijetu i neuvjetovano darivanje utjelovljene Riječi svakoj ljudskoj osobi preobrazilo je, uvjetovalo i ražarilo njegovu ljubav prema svijetu i za svakoga, poglavito za braću i sestre u potrebi. On je na svijet gledao očima Oca (Abba) i Isusa te svakoga primao bezuvjetnom ljubavlju, toplinom i snagom Duha Svetoga.

Vinkov misticizam bio je izvorište njegove apostolske djelatnosti. Otajstvo Božje ljubavi i otajstvo siromaha bila su dva stožera njegova dinamizma. No, Vinkov je put imao i treću dimenziju – to jest njemu svojstven način poimanja vremena. Vrijeme je bilo sredstvo po kojemu se njemu očitovala Božja Providnost. On je djelovao u dosluhu s Božjim vremenom, a ne po vlastitomu nahođenju. »Učinimo ono dobro djelo koje iskrsne pred nama«, savjetovao je. »Nemojmo pretjecati Providnost.«

Jedan drugi vid Vinkova shvaćanja vremenitosti bio je osjećaj Božje prisutnosti ovdje i sada – »Bog je ovdje!« (pod utjecajem Ruysbroeka). Bog je ovdje u vremenu. Bog je ovdje u osobama, događajima, okolnostima, siromašnim osobama. Bog nam progovara sada, u njima i po njima. Vinko je bio čovjek povijesti koja se postupno razotkrivala u najdubljem smislu te riječi. On je slijedio Božje postupanje korak po korak. Nije imao osobnoga rokovnika ni ideologije. Do dosezanja takve unutarnje slobode bila su mu potrebna desetljeća pa je zbog toga Vinkov hod prema svetosti i slobodi (1600. – 1625.) ključ za razumijevanje svagdanjega dinamizma apostola Ljubavi.

2. O. Robert Maloney, CM

Kad govorimo o misticima mi obično mislimo na osobe koje doživljavaju izvanredna mistična iskustva. Njihova težnja za Bogom ide preko aktivnog traganja k pasivnoj prisutnosti. Oni mole, kako to Pavao kaže Rimskoj Crkvi (Rim 8, 26), »s neizrecivim uzdasima«. Mistici imaju trenutke ekstaze – kad su potpuno izgubljeni u Bogu, »da li u tijelu, da li izvan tijela? Ne znam«, – kako Pavao bilježi svoje iskustvo u Drugoj poslanici Korinćanima 12,3. Ponekad oni imaju viđenja i dobivaju privatne objave. Pokušavaju, uz mnogo poteškoća, drugima opisati trenutke snažnog prosvjetljenja i bolnoga mraka. Sveti je Vinko bio blizak s mističkim spisima kao što su oni Terezije Avilske i Ivana od Križa. Koliko god je uglavnom bio oprezan naspram neuobičajenih duhovnih pojava, divio se gospođi Acarie, jednoj od poznatih mističarki njegova doba koja je živjela u Parizu tijekom prvih godina njegova boravka u tomu gradu.

Vinkov misticizam bio je posvema drugačiji. On je nalazio Boga u osobama i događajima. Njegova »viđenja« bila su duboko kristološka. Vidio je Krista na licima siromaha. Posluživši se izrazom iz isusovačke tradicije koji je postao popularan u vinkovskim dokumentima, on je bio »kontemplativac u akciji«. Krist ga je vodio k siromasima, a siromasi su ga vodili Kristu. Kada je govorio o siromasima i kada je govorio o Kristu njegove su riječi često bile ekstatične. Govorio je svojim svećenicima i braći: »Što ste došli činiti na zemlji? – ‘Posluživati siromahe.‘ I što još? – ‘Posluživati siromahe.‘ Nismo li onda i mi sretnici što smo primili isto poslanje radi kojega je Bog postao čovjekom? I upitate li to nekoga od misionara, neće li mu biti velika čast što može kazati s našim Gospodinom: ’Poslao me evangelizirati siromahe?‘« (Coste XI, 108). Kada je govorio o Kristu, ponekad je bio gotovo u ekstazi. Uskliknuo je 1655.: »Zamolimo našega Gospodina da Družbi podari takav duh, takvo srce, to srce koje nas šalje da idemo posvuda, srce Sina Božjega, srce našega Gospodina … koji nas osposobljuje ići kamo bi on išao … šalje nas posvuda raznositi ražarenost, božansku vatru, taj oganj ljubavi …« (Coste XI, 291).

Prema Vinkovu poimanju obje dimenzije duhovnosti – horizontalna i vertikalna – bile su neophodne. Smatrao je da su ljubav prema Kristu i ljubav prema siromasima neodvojive. Trajno je poticao svoje suradnike ne samo na djelovanje nego isto tako i na molitvu, no ne samo na molitvu nego i na djelatnost. Na jednu primjedbu svojih sljedbenika: »Ali, Gospodine, toliko je posla što ga treba učiniti, toliko službi u kući, toliko obveza u gradu, na poljima! Posao posvuda; treba li dakle sve to ostaviti i misliti samo na Boga?« A on je energično odgovorio: »Ne, ali potrebno je posvetiti svoje obveze tražeći u njima Boga, obavljati ih tako da nam je važnije u njima pronaći Boga nego njih dovršiti. Naš Gospodin želi da prije svega tražimo njegovu slavu, njegovo kraljevstvo, pravdu i stoga želi da svoj glavni oslonac pronalazimo u unutarnjem životu, u vjeri i pouzdanju, u ljubavi, u vježbama pobožnosti, u razmatranju, po nejasnoćama, poniženjima, poslovima i žrtvama na čast Bogu, našemu vrhovnom Gospodaru! Želja nam je ponuditi mu ustrajni dar našega služenja da time pribavljamo slavu Njegovoj dobroti, milosti njegovoj Crkvi, a kreposti Družbi. Ako budemo prvenstveno usmjereni na traženje slave Božje, budimo sigurni da će sve ostalo proizići iz toga« (Coste, XII, 132).

U revolucionarnomu djelu od 11 svezaka, napisanom pred gotovo jedno stoljeće, Henri Brémond opisuje doba svetoga Vinka kao eru »dominacije mistike«. U zaključku rječitoga poglavlja o Vinku on piše: »To je misticizam koji nam je podario najveće ljude akcije« (Histoire litteraire du sentiment religieux en France, III – »La conquete mystique«, Paris, 1921).

3. O. Thomas McKenna, CM

Da bismo ispravno shvatili ovaj naslov, riječ »mistik« treba uzeti u općem značenju. Popularnija konotacija shvaća da je to osoba koja više ili manje ima »izravno« iskustvo Boga (viđenja, glasove, priviđenja, šumove) prvenstveno bez posrednika. Mistička literatura opisuje iskustva poput ekstaza, uzdignuće u »treće nebo«, izmještenost izvan sebe i “uronjenost u“ otajstvo (na primjer ponor, ocean, zemlju) a to je Bog. Njegov rječnik je različit, na primjer, postupno boravljenje u sve dubljoj unutarnjosti, aktivna i pasivna kontemplacija, s razdobljima pročišćenja, prosvjetljenja, sjedinjenja, izvan samog sebe, tamna noć i blistajuća tama. Mjesto toga, Vinkov način govora za izražavanje vjerskog doživljaja bio je dosta jednostavan i izravan, a on i nije svjedočio o takvim događanjima u vlastitomu životu.

Ali pojam mistik može biti korišten u jednom širem smislu. Drugim riječima, on se može odnositi na nekoga tko je doživio i predosjetio kontakt sa svetim u svomu životu i tko je na takav susret odgovorio služenjem bližnjemu. U tomu širem smislu Vinka možemo smatrati mistikom.

Obuhvatniji smisao mogao bi se izraziti na sljedeći način. Mistik je onaj tko sluša i dopušta da ga obuzme ljubav Božja prema stvorenju te se angažira istodobno raspoznati tu ljubav u svijetu i dati joj svoj doprinos. Za Vinka, ta Božja ljubav (ili točnije, »voljenje«) objavljuje se posebice u osobama koje su siromašne i marginalizirane. On ih prepoznaje istodobno kao povlaštene nositelje Božje ljubavi i kao one koji zaslužuju prioritet da je dobiju. To je učinkovito primijenio donoseći Radosnu vijest te ljubavi siromasima.

Jednako kao što odgovarajuće riječi neke pjesme mogu iznijeti na vidjelo dubinsku ljepotu melodije, tako Izaijine riječi koje Isus izgovara u Lukinu četvrtom poglavlju daju poseban naglasak Vinkovu iskustvu Boga. Isus najavljuje ne samo vlastito poslanje koje je primio od svoga Oca, nego i vlastito iskustvo svoga Oca (Abba) kao ljubavi za svijet, poglavito za potrebite: »Poslan sam donijeti Radosnu vijest siromasima.« Da parafraziramo, Vinko je prepoznao te izraze kao riječi melodije koja je odzvanjala u dubinama njegova bića. To kao da, čuvši taj tekst u izuzetnomu trenutku svoga života, Vinko izgovara nešto poput: »Ah! Evo! Te riječi točno izražavaju moje iskustvo Božje ljubavi i način na koji želim na nju odgovoriti i širiti je.«“

U jednoj drugačijoj perspektivi, Vinka bismo mogli opisati kao mistika »s dvojnim vidom«. Drugim riječima, on je (vidio) iskusio istoga Boga posredstvom dviju različitih leća, i to, istodobno. Jedna leća bila je njegova osobna molitva; druga je bio siromah i svijet u kojem je živio. Vidni kut jednoga utjecao je na drugoga, produbljujući i pročišćujući perspektivu jedan drugomu. Vinko je »vidio« (i osjećao) ljubav Božju kroz te obje prizme istodobno i energično je odgovorio na ono što je vidio.

Za očuvanje smjera našega razmišljanja, planiranja i djelovanja nas kao članova vinkovske obitelji, a kao pomoć u razmišljanju o Vinku kao mistiku Ljubavi, brojne kongregacije koje su sastavnice vinkovske obitelji ili će pak to postati u budućnosti, imaju vlastite konstitucije koje su njihova prvotna i najvažnija izvorišta i, svi ogranci uglavnom raspolažu sa spisima i konferencijama Vinka Paulskoga, kao i sa spisima i konferencijama ostalih svetaca i blaženika vinkovske obitelji. Neka čitanje i molitva nad tim tekstovima bude dio naših svakodnevnih dužnosti.

Približavanjem svetkovine svetoga Vinka Paulskoga koju ćemo proslaviti s cjelokupnom vinkovskom obitelji, a isto tako s brojnim ostalim osobama, skupinama i organizacijama onih koje posjećujemo i poslužujemo, ohrabrimo se ovim »posebnim milosnim vremenom« što nam ga Providnost nudi po četiristotoj obljetnici rođenja naše duhovnosti i zajedničke karizme.

Dok nastavljamo međusobno se podupirati molitvom, želim svakomu od nas veličanstvenu proslavu!

Vaš brat u svetom Vinku,
Tomaž Mavrič, CM
vrhovni poglavar

Prijevod s francuskoga:
s. M. Arkanđela Smoljo

11.jpg

SPLIT - Kapela Navještenja Gospodinova

NEDJELJA
7.00 – Molitva časoslova

7.30 – Sveta misa

PONEDJELJAK – SUBOTA
6.30 – Molitva časoslova
6.50 – Sveta misa

ČETVRTAK
7.30 – 18.00 – Euharistijsko klanjanje